Rimski novinar Marcello Rubini (M. Mastroianni) u neprestanoj je potrazi za društvenim senzacijama kojima će ispuniti svoje članke tiskane u popularnome dnevniku. Dio njegovog posla je da bude prisutan svakome događaju o kojemu govori krema talijanskoga glavnoga grada: otvorenju velike izložbe, konferenciji za novinare glasovite međunarodne filmske zvijezde Sylvije (A. Ekberg) koja u Cinecittà snima najnoviji film, razuzdanoj zabavi visokoga društva... Usput se u noćnome lokalu susreće s ocem, odvodi u bolnicu djevojku koja je zbog njegove nevjere pokušala samoubojstvo, ispraća prijatelja kojemu je samoubojstvo uspjelo, na morskoj obali dočekuje golemu ražu kao nesvakidašnji ulov lokalnih ribara... Upravo s ovim filmom Fellini snažno oblikuje svoga vjernog glumačkoga tumača, Marcella Mastroiannija (8 i pol) - kojega kasnije preuzimaju Antonioni, Ferreri, Germio, Monicelli, Scola i drugi velikani - kao predstavnika pasivne inteligencije nesposobne za suprotstavljanje svijetu utemeljenom na ispraznim materijalnim dobrima. Film snimljen 1960. donosi i niz drugih, ne samo filmskih, inovacija poput nikada kao danas aktualnoga naziva paparazzo koji nastrljivi fotoreporteri duguju upravo prezimenu Fellinijeva lika koji tumači Walter Santesso, pa i same sintagme slatki život kojom se općenito određuje vegetiranje tzv. zlatne mladeži, a po kojemu je ime dobio karakteristični odjevni predmet. Veličinu i višeznačnost stvaralaštva jednoga od najvećih umjetnika 20. stoljeća i filmskih autora od početaka kinematografije, Federica Fellinija, te možda prvoga svjetskog redatelja superzvijezdu, teško je, ako ne i nemoguće pojmiti bez poznavanja ovoga filma punoga karakterističnoga gorka humora, melodramatike i tragičnosti.