Jedan od najboljih talijanskih filmova sedamdesetih i najreprezentativnije ostvarenje velikog redatelja Ermanna Olmija s gotovo dokumentarističkom preciznošću prikazuje život na velikom imanju u Lombardiji potkraj 19. stoljeća. Na tom imanju živi pet seljačkih obitelji, čija svakodnevica ne donosi mnogo dramatičnih zbivanja - sin jedne obitelji trebao bi prema župnikovoj preporuci krenuti u školu, ali dječak je slomio jednu klompu, pa mu otac radi nove od drveta koje je krišom posjekao zbog čega ima problema. U drugoj obitelji sve je koncentrirano na kćerinu svadbu, a u trećoj se sve vrti oko zlatnika koji je otac sakrio i ne uspijeva ga naći. Redatelj se ne usredotočuje toliko na radnju koliko na uvjerljivost likova i stvaranje ozračja čudesna i fascinantnog svijeta, gotovo potpuno zaboravljenog.