Inače, budžet za seriju se skupljao od građana i svaka porodica je morala odvojiti po oko 4 kune, što ti u Bosni dođe kućni budžet za četveročlanu porodicu. U svrhu snimanja, aktivirali su jedinu postojeću kameru u BiH, a iz svojih usta smo odvajali za plaće glumcima. Ali neprocjenjiv je osjećaj bio kada smo vidjeli krajni produkt, tako genijalan scenario, režija, gluma u toj divljačkoj zemljici nikad nisu viđeni. Amaterski filmovi kao Kod amidže Idriza ili Ničija zemlja konačno su mogli pasti u zaborav, a čast je bila plasirati ovakvo genijalno umjetničko djelo na ekrane uzvišenog svehrvatskog pučanstva, bez pretenzija da se artificijelno nadvise remek djela hrvatske produkcije poput Naše male klinike ili Bibinog svijeta.
Čast je čitati pozitivne kritike iz Hrvatske, i molim vas da svakom prilikom u Bosnu šaljete konzerve, ostatke ustajalog kruha ili staru odjeću, bili bi vam iznimno zahvalni.