Za razliku od prvih Ratova Zvijezda u kojima je bilo više poučnih citata i zanimljivih radnji nego same borbe, ovdje je potpuno obratno. Dakle do zadnje dvije epizode, čista pucačina. Radnja ide otprilike ovako: Mando hoda okolo i puca iz svih raspoloživih sredstava. Baby Yoda je u drugom planu, dijalozi su u drugom planu. Svaka epizoda je prezačinjena borbama. Posljednje dvije epizode donose prijateljsku i kolegijalnu povezanost, tu već pomalo navijam za good guys i na kraju zaključujem da serija nije tako loša.
Meni nedostaje upravo više dijaloga, koja kap mudrosti, nešto posebnije od pucačine u svemiru. I malo sam se zgražala na njegov odnos prema pedesetogodišnjem bebaću kojeg vuće naokolo kao komad opreme. Najgore mi je bilo kada su se oni bad guys ukrcali na brod, a Yodica tamo u kabini nezaštićen. Ili kada Mando traži nove posliće, a ostavi bebaća na brodu bez zaštite, premda ga traže svi plaćenici i imaju njegov tracker. Sa ženske strane i kao mjaka, bilo je c,c,c,c.