Foto: PR Photos
Najelitnije svjetsko klupsko natjecanje dovuklo se do samog kraja. I to zaista, mora se priznati, spektakularnog. Chelsea je usred Bayernovog hrama osvojio naslov u ruletu jedanaesteraca, iako nijedan nogometni sladokusac ne bi, prije nokaut faze, ni peni stavio na pobjedu Abramovićevih trupa.
Nećemo se sad vraćati na utakmicu, jer ste ionako sve vidjeli, već ćemo izvući neke pouke iz jučerašnjeg finala. Evo 5 stvari koje smo naučili iz završnice Lige prvaka.
1. Nogomet je igra u kojoj sudjeluju 22 igrača i u kojoj uvijek pobjeđuje Njemačka, slavna je rečenica Garyja Linekera. Zašto onda pobogu sve odlučujuće jedanaesterce (Chelsea, Borussia Dortmund) izvodi Škrti Nizozemac Arjen Robben? Nevjerojatan je njegov egotrip – nastranu što je škrt kao glavni lik Držićevog romana, pa nikad i nikome ne dodaje – već je nevjerojatno da čovjek opet pristupa izvođenju užasno bitne najstrože kazne nakon što je svome klubu već oduzeo naslov prvaka Njemačke. Bit ćemo malo stereotipni, pa ćemo reći – ako je već nogomet igra u kojoj pobjeđuju Nijemci, zašto onda Nijemac ne puca ključne penale. E sad ćete reći i oni promaše, kao što je to jučer napravio Bastian Schweinsteiger. Ali da su Bavarci zabili u produžecima, Bastian ni ne bi pucao.
2. Didier Drogba je zaista vrhunski igrač kakav se rijetko rađa. Zbog svoje ubojitosti nosi različite akcijske nadimke, ali od jučer ima novi. Postao je Super Hik nogometa – krade gladnima i siromašnima da bi dao Abramoviću. Drogbu u Obali Bjelokosti naprosto obožavaju i sigurno su jučer bili sretni, iako nije zabio odlučujući zgoditak za svoju domovinu, već za neki tamo klub iz Londona. Za svoju zemlju, inače, nikada nije zabio odlučujuće jedanaesterce, štoviše čak je dva puta u finalima Afričkog kupa nacija Obali Bjelokosti onemogućio trofej. Naravno da on to nije želio i da će ga do kraja života progoniti te činjenice, no s druge strane ispada da je bio koncentriran kada je trebao donijeti 'kantu' krupnom špekulantskom kapitalu, a kada je trebao donijeti radost svojim gladnim sunarodnjacima, zakazao je.
3. U hrvatskoj povijesti većini gradova i sela prisjela je jesen 1991.I to ne radi kiša i hladnoće – bila je to klimatološki možda i najljepša jesen od stoljeća sedmog – već zbog rata. Jedno od depresivnih sela u tom dobu bilo je ono rodno Ivice Olića – Davor. No da znanstvenici naprave analizu je li bilo više depresije, plača i anksioznosti u jesen 1991. ili u proljeće 2012. siguran sam da bi se poneki vic i optimizam našao tih devedesetih godina, a da ga jučer poslije Olićevog promašaja ne bi našao ni najsofisticiraniji svjetski mikroskop.
4. Komentator Drago Čosić dobio je nekakvu nagradu na svom HTV-u zbog, kako su kazali prigodom dodjele, unošenja emocija u nogometne prijenose. Trudi se Drago, i to nam je drago, ali sigurni smo da na nekoj južnoameričkoj televiziji za njega ne bi bilo posla. Padne gol, Drago se raskrivi kojih tridesetak sekundi, glas mu se uguši, ne može disati. Južnoamerički komentator bez problema (čak i oni koji se ne bave ronjenjem) mogu držati glasnice na levelu gooooool nekoliko minuta. Prođu usporenu snimke, prođu reklame, a Joao još uvijek nije došao do l. Kada slušamo Čosića, više izgleda da on glumata te emocije, nego što se zaista u njih unese. Ne znam za vas, ali jedini nogometni komentator od kojeg mi ne skoči živac je Željko Vela.
5. Zadnje što smo iz jučerašnjeg finala naučili o nogometu je činjenica da bez sreće nitko ništa ne može osvojiti. Postoji izreka: Ako si sretan, ni u zahodu nisi gladan. Roberto di Matteo sigurno nije među top trenerima, ali to ništa ne znači – upisao se, ni kriv ni dužan – kao osvajač Lige prvaka. Ne radi nekog znanja – više je on bio ukras na klupi Chelsea – već radi sreće. Ista je stvar i s Mariom Gomezom. Ni on ne spada u top svjetske napadače. A opet ove se godine nazabijao golova kao u bajci – mnogi su plod upravo prekomjerne doze sreće (i u prvu momčad je upao zbog sreće, točnije Olićeve ozljede). Jučer mu je ista ta fortuna okrenula leđa – kad te hoće – hoće, kad te neće – neće. Zato volimo nogomet – nije to atletika pa da se 90% pobjednika zna prije finalnih nadmetanja.
M.M.