Mission: Impossible - Ghost Protocol
akcija triler avantura
SAD, 2011
Režija: Brad Bird
Scenarij: Josh Appelbaum, André Nemec
Uloge: Tom Cruise, Jeremy Renner, Paula Patton, Simon Pegg, Ving Rhames
ocjena: 5/5
„The president has initiated Ghost protocol“.
Tim riječima Ethan Hunt otpočinje drugi čin četvrtog filma u serijalu „Nemoguća misija“. Iskusni poznavatelj serijala takvu rečenicu uzima zdravo za gotovo svjestan svijeta IMF-a, nedodirljivih terorista i svemogućih tajnih agenata jer upravo u tom, pomalo parodičnom tonu svaki od filmova i živi. Serijal se u takvom tonu uspio došlepati do četvrtog nastavka isključivo zbog genijalnog originala koji je, što zbog čudnovatog de Palminog stila koji se tamo našao, a što zbog luđačkog djetinjastog šarma vječnog Toma Cruise-a, polučio velike simpatije publike, a i podijeljena mišljenja kritike.
Film je u startu postavio snažne temelje za franšizu, no već sa drugim nastavkom koji je patetiku digao na novu razinu (u potpunosti zahvaljujući prepoznatljivom Woo-ovom stilu koji nije smio doći u kombinaciju sa karikaturama M:I svijeta) se pokazalo da nam slijedi desetljeće franšiznih klišeja. Nova reputacija Toma Cruise-a je igrala u prilog zlim podsmjesima, ali čast zabijanja zadnjeg čavla u lijesu ipak je pripala J.J.Abramsu koji je sa besprijekornim Philip Seymour Hoffmanom, budžetom i entuzijastičnom ekipom snimio uvjerljivo najlošiji film serijala. Svi smo priču pospremili u ladicu, u nevjerici da je uopće došla do trećeg nastavka. I zaboravili.
„The president has initiated Ghost protocol“. Teaser je ovim riječima najbolje najavio ton predstojećeg nam filma u čijoj je produkciji mnogošto bilo pomalo iznenađujuće, a najviše izbor Brada Birda za redatelja što se pokazalo kao najbolja odluka u povijesti serijala. Bird je uspješno uzeo svaki argument koji je ova franšiza imala, pomiješao ih zajedno, provukao kroz filter za nečistoću i debelim flomasterom podebljao ono što je ostalo. Rezultat je dvosatna futuristička akcija kakvu smo zavoljeli u prvom filmu – nabijena seksi castingom, neviđenom tehnologijom, opasnim oružjem, brzinom, adrenalinom, adrenalinom i adrenalinom. Na sve to kreativno-produkcijski tim (koji uključuje i Cruise-a) dodaje dobar prstohvat autoironičnog humora. „Ghost protocol“ se ismijava sam iz svoje franšize na svakom koraku, kao da nam želi reći „Da, znamo da smo bili smiješni i patetični. But this is not mission funny, this is mission impossible!“. Gotovo da možemo vidjeti glumce, ali i producente i redatelja, u kadru kako umiru od smijeha i to čine upravo za svoj i naš gušt.
Osim što imamo užitak gledanja vrhunske fotografije preko cijele planete, blještavost IMAX iskustva je stvorena upravo za ovakve filmove. Dah zastaje redovito i u kratkim intervalima, a sve između je oku i mozgu ugodna priča za koju se interesiramo, povezujemo, prisjećamo starijih nastavaka te iskreno i dobro nasmijemo. Scenarij ništa ne forsira te daje taman dovoljno da poželimo još malo, no uživamo u činjenici da nam je ostavljeno mašti na volju.
Bird je direktan i nepretenciozan, potpuna suprotnost svojim prethodnicima koji su često imali potrebu (i to ne samo u M:I filmovima) gurati publici elemente pod nos agresivno i bez mjere – emocije, adrenalin, odnosi, informacije, sve je bilo pretjerano i na neki način „obilježeno“ u filmu u kojem je obilježavanje bilo suvišno. Bird to radi sasvim drugačije. Scenariju je dosljedan, no na njega ne troši previše vremena. Sa jasnom sviješću o dostupnom materijalu dozira svaki element, tako da na koncu možemo reći da smo zaista dobili najbolje. Cruise i ostatak glumačke ekipe sa podjednakom jednostavnošću utjelovljuju likove, a rezultat svega toga je cjeloviti Hollywoodski blockbuster koji nas svojim divnim šarmom vraća u devedesete (ako ne i u šezdesete) i nadmašuje začetnike svoje franšize te vraća sat 15 godina u prošlost kada je ispred „Nemoguće misije“ bio cijeli vijek. Nadajmo se svejedno da dalje od toga.
„The president has initiated Ghost protocol.“
I drago nam je zbog toga.
Janko Matić