Povod za gostovanje Jakova Sedlara u "Nedjeljom u 2" (HTV1,14 sati) bio je njegov novi, dokumentarni film "Tuđman", predstavljen javnosti prije desetak dana, koji se upravo može i kupiti na kioscima. Film traje 65 minuta, bonus je Sedlarov intervju s Tuđmanom iz 1997. u trajanju od 60 minuta, a nekoliko dijelova prikazano je u emisiji. Možda najzanimljiviji je dio kad "Francek" priznaje da ne može vidjeti krv i da zato nije htio biti liječnik ni vojnik, iako je ovo drugo silom prilika postao!
Odmah na početku Aleksandar Stanković je konstatirao da je danas 25. svibnja i svima koji slave čestitao sretan Dan mladosti, uz posebnu čestitku za rođendan Miroslavu Tuđmanu!
Stanković je uporno od Sedlara cijelu emisiju tražio odgovore na mnoge nelogičnosti i krive podatke u filmu, no on je skoro sve je svalio na scenarista Hrvoja Hitreca, kojem vjeruje. Nije imao odgovor na prikazane mu podatke da Srbi ipak nisu sustavno naseljavani po Hrvatskoj jer 1910. tu je bilo 645 000 Srba, a 1991. 581 000!
Sedlar se vješto branio na mnoga druga pitanja, kritike, objašnjavao stav prema Srbima, izvlačio se od usporedbe Gotovine sa Karadžićem i Mladićem - da Srbi imaju logiku branjenja svoje države sličnu njegovoj, no nije to priznao rekavši da se ni po čemu ne bi trebali sa Srbima uspoređivati. Tuđman i Hrvatska su njegova glavna inspiracija i on ne može zamisliti da netko ne voli državu u kojoj živi.
Objašnjavajući odnose u bivšoj Jugoslaviji poslužio se nogometnom usporedbom da iako su "strijelci" u Jugoslaviji bili nesrbi, "cijela half linija bila je srpska - 70 posto policije, 85 posto diplomacije..."
Po mnogim kritičarima (neke naziva "duhovnim klošarima") jedan od najgorih, ako ne i najgori hrvatski redatelj (Gospa, Četverored, Fergismajniht, Sjećanje na Georgiju, Agonija...), nije se naljutio na prilog Petra Štefanića o njegovoj filmografiji. Danas više ističe dokumentarce, posebno o Židovima, a za jedan je dobio i nagradu u Veneciji.
Branio se i od konstatacije da je bio državni režiser jer je samo za jedan svoj film ,"Četverored", dobio redovna sredstva - 1,2 milijun maraka. Posebno je zahvalio Antunu Vujiću, po njemu najboljem ministru kulture, što je vrlo čudna konstatacija jer je taj film, po mnogima kao dio HDZ-ovske propagande prikazan na HTV-u neposredno pred izbore 2000., iako još nije ni krenuo u kina!
Najzanimljivije je bilo otkrivanje financijera za ovaj film o prvom hrvatskom predsjedniku - to su njegovi prijatelji Suad Rizvanbegović, Ćiro Blažević, Zdravko Mamić, a pomogao je i Zagrebački holding. Troškovi su bili oko 35 000 eura, a sav prihod ide za tjednik "Hrvatsko slovo".
Za Sedlara očito vrijedi ono što mu je Tuđman rekao u kameru 1997.: "Vaš sugovornik je kompleksna osoba, a o njemu sude najčešće jednostrano".
Dobili smo još jednu kontroverznu emisiju sa zanimljivim sugovornikom, o kojoj će se dugo pričati i komentirati, baš kao i o prošloj, sa Mariom Mihaljevićem!