Piše: Dubravko Jagatić
Možda vam se učini da su prve vijesti izrečene u centralnoj informativnoj emisiji HTV-a, Nove TV ili RTL-a doista važne pa su nam ih odmah priopćili, no dobivamo li dovoljnu količinu stvarno važnih informacija kroz informativni program?
Trivijalne vijesti
Nova TV posljednjih mjeseci voli isticati gdje god može kako je njihov Dnevnik postao gledaniji od Dnevnika HTV-a, dok istovremeno RTL-ova PR služba svako toliko pošalje dopise medijima kako su njihove vijesti zabilježile najveći postotak gledanosti u Hrvatskoj. Dakako, sve to vrijeme HTV ponosno naglašava kako je njihov Dnevnik oduvijek bio najgledaniji.
No, što nam zapravo serviraju informativne redakcije te tri televizijske kuće? Nekako smo se svi naučili gledati centralnu informativnu emisiju još u vrijeme kada je Dnevnik na TV Zagreb (ili iz nekog iz centara bivše SFRJ) bio osnovno i najbrže sredstvo priopćavanja službenih stavova o aktualnoj političkoj situaciji. Potom smo tijekom 90-tih, uz obavezno dozu političkih stavova počeli dobivati trivijalne vijesti o slatkim životinjicama u zoološkim vrtovima, koje su posljednjih desetak godina zamijenile još trivijalnije vijesti o globalno poznatim osobama, koje su se popiknule, prdnule ili se podrignule, a nerijetko smo takve detalje saznavali i o našim tzv. javnim osobama. Onim istim javnim osobama koje su postale javne zato što su nam rekli da su javne jer ih stalno prikazuju, iako ti ljudi zapravo ništa ne rade, njihov posao nikome nije važan niti će se išta promijeniti u njihovim ili našim životima doznamo li neku trivijalnost o njihovom životu.
Život u neznanju
A paralelno padamo sve niže u bunar neznanja, neinformiranosti i informativne izoliranosti. Navodno jedva čekamo da uđemo u Europu, ali pri tom malo tko zna kako se u toj istoj Europi živi. Kako funkcionira zdravstvo, kakve probleme muče Mađare, zašto Austrijanci imaju vrhunski prihod od turizma a nemaju more, do kakvih se znanstvenih otkrića došlo, o kojima oduševljeno pričaju znanstveni krugovi širom svijeta, tko dominira pop kulturom, zašto srpski filmaši osvajaju svijet, koji je europski grad proglašen gradom kulture 2009. godine i zašto, kakve sve sportove ljudi obožavaju, a nisu nogomet niti rukomet, o kakvim je političkim problemima riječ u Poljskoj, Norveškoj, Španjolskoj…
Ista količina informacija moga bi se primijeniti i na Hrvatsku jer toliko malo znamo što se događa oko nas, kod kuće, a da to nisu politička priopćenja, trivijalne vijesti i crna kronika. Nema sumnje da nam političari i politika određuju način života, ali samo ako im dozvolimo. Centralne informativne emisije sredstvo su za njihove uspone i padove i mediji za prikupljanje glasova, no nekako bi ipak trebalo otvoriti prozor u svijet i gledateljima prikazati što se događa oko njih, bez naglaska na trivijalnosti i crnu stranu svijeta.
Koliko god nema previše razloga za optimizam, toliko je i sjajnih vijesti koje vam mogu popraviti raspoloženje, dan, pa čak vas i možda pozvati da se nečemu daleko više posvetite nego što ste ikada planirali. Zato što su vam pokazali da ima još ljudi koji o tome slično razmišljaju kao i vi. I zamislite, nije politika, nije nikakva trivijalna vijest i nitko nije poginuo.