Film me uistinu iznenadio. Nekako iz pročitanog sadržaja filma nisam očekivala takvu svježinu i originalnost u prikazu već uhodane priče (neki de facto ili de iure gudgajevi bježe pred de facto ili de iure bedgajevima) kakve običavaju prikazivati akcijski filmovi. Ovaj film posjeduje izvjesnu dramatiku, duboku grižnju savjesti koju osjeća farell, a unatoč spomenutoj savjesti, ništa u filmu nije prenaglašeno pa nema patetike.
Prožet dobrim humorom, proizašlim iz doraslosti situaciji ( tj. dobro razvijenog obrambenog mehanizma) starijeg kriminalca, nasuprot farellovoj nezrelosti, rađa se smisao i napetost filma budući da stari, Farella, simpatičnog i zanimljivog u svojoj smušenoj agoniji, kroz čitav film šlepa svojom uvježbanom, odraslom, nikako ne stvarnom, hladnoćom.
Bruges je svojom gotičkom arhitekturom dobro dočarao tjeskobu glavnih likova te je osvjetljenom, romantičnom vizurom, uokvirenom dopadljivom pričom s plavom djevojkom, u popriličnom kontrastu sa samom sirovošću priče, što filmu daje poseban šarm.
Neka se nitko zbog mog komentara ne zavara i pomisli da je to nekakav ženski akcijski film, ako takvo što uopće postoji, naprotiv doza adrenalina, tj. juranjave i pucnjave, na visokoj je razini.