Film je prepun logičkih blesavoća i činjeničnih pogrešaka (jedna od udovica ima 30-ak godina, što znači da je u vrijeme rata kad joj je poginuo muž imala 10-ak; mama odlazi na put na 7 dana a kasnije u filmu kaže da je neće biti 30 noći i tako dalje!!)...
Tema je zanimljiva i nije loše da se snimaju parodije i sprdačine na stanje u našoj državi, to podržavam. Međutim, ovo je moglo biti obrađeno na inteligentniji i promućurniji način. Također, postoji granica dobrog ukusa pa me stoga detalj da su ona udovica a on udovac ratnih stradalnika našli partnere, zajedno se druže i proračunato skupljaju penziju te način na koji je to izneseno; već je prilično bolesno i nije korak dalje nego 5 koraka dalje...(ali evo dok ovo pišem otvara mi se mogućnost da i toga ima u ovoj bolesnoj državi i duboko uzdišem te prihvaćam i tu scenu u filmu...)
To kaj su udovice uvrijeđene je bedastoća, osnivaju udruge, zadruge, uskoro će imati marš po gradu kao i LGTB zajednica koja traži svoja prava; smatraju se specifičnom društvenom skupinom i tako dalje, a time su (neke od njih) samo opravdale snimanje filma koji se sprda s njihovim stavovima prema statusu udovice branitelja, potvrdile da nemaju dostojanstva a poneke niti srama. Doista, istina je da mnoge udovice (kao i pregršt branitelja) uživaju prava koja im (više) ne pripadaju.
Film je zasluženo izazvao kontroverze svojom temom, dok je postrani ostala njegova suština, a to je filmska kvaliteta koja je relativno loša.
Glumci su solidni, produkcija je relativno dobra (izgleda da se hrvatski film u financijskom smislu diže iz pepela), kamera je lijepa, međutim taj scenarij, rupe u priči, skripter je zakazao, a režija stilski bježi iz konzervativnog humora u pajtonovski apsurd, neujednačeno je to sve skupa... Ima par dobrih i smiješnih fora. Zanimljivo mi je gledati zagrebačke lokacije, a nije loša ni fotografija jadranskog krajolika...
6/10, a pogledati ipak više zbog toga da budete upućeni radi čega se digla prašina nego zbog neke vrhunske filmske zabave...
Zapravo, film je do kraja zakucao njegov kraj, a to je nepotrebna paralelna osobna priča glavnog protagonista koji je dobio posao preko veze, ne štima mu u braku, ševi udovicu na službenom putu, laže njoj i laže ženi, otkriva punčev preljub, ženin preljub i onda kao feniks ustaje iz pepela, odlučuje ostaviti prljavi život i okrenuti novu stranicu u životu; ostavlja šugav i nepošten posao, svjež traži posao u drugoj državnoj firmi u svojoj nedosanjanoj romantičnoj branši biologa, ostavlja ženu, dijete i cijelu familiju i odlazi s kurabom koja je znala da joj on laže al ipak je bila s njim, ona odluči bit s njim iako zna da je prokleti lažov i zadnja scena sugerira da su živjeli sretno u ispravnoj zajednici do kraja života. Toliko retardiran kraj u crno-bijelom svijetu u maniri infantilnog tinejđerskog serijala je pokvario ionako tanku fabulu...