Otišla je u jedan grad. Uvjerena u velićajnost. Grad se zvao Idealizacija. Počela je slati sve dulja pisma. Pisala je isprva o magli, te je klima uvjet bila glavna krivica da je nisu najbolje zamijetili. Ipak magla pogled krije. A zatim, nakon magle, pisala je sve duža pisma; klanjaju mi sve, dive mi se. Nije shvaćala da u tom malom mjestu kipovi Bogorodici stoje na svakom uglu. Narod, vjernici, klanjali su se Bogorodici. Netko joj je morao kazati da divna nije i da je tek o izletu riječ... I opet se rastužila. Jer se magla spustila, a vijenac pobjede, opet je na cilju, do kojeg nikada neće stići. Navodno da gleda u NEBO i čeka, čeka, čeka....