Taj Erik ima fizičke probleme pa stoga ne može niti pjevati tehnički savršeno, niti može uvježbati, to je stvar predispozicije. Međutim, taj čovjek me ganuo i s prvom i drugom izvedbom jer doista, milo ga je slušat. Svi se pjevači uvijek preseravaju da "proživljavaju pjesmu, pjevaju srcem" i slično, ali ja osobno to baš i ne doživljavam često. Više imam dojam da jednostavno imaju lijep glas, imaju sluh, imaju tehničku ispravnost (ovo sve nabrojano je rijetko istovremeno prisutno 
, a kaj se emocija tiče.. nisam psiholog da znam kaj je njemu u glavi. Ali uglavnom mislim da im je u glavi koncentracija na tonove, na izvedbu, pokrete, interakciju s publikom, kamere i slično. Kakve emocije čovječe? Meni ako je pjesma lijepa, ne mora on meni ništa osim dobrog zvuka prenosit 
. E pa, ovaj Erik djeluje kao da nema ništa drugo u mislima osim riječ po riječ pjesme koju pjeva. Lik zvuči kao pripovjedač za djecu, odnosno ja se osjećam kao dijete dok ga slušam i kao da sam tamo. Napisao je pjesmu o svom ocu, pjesma je predivna a osjećaji su pre pre... Sad je pjevao "Galeb i ja" i ja sam mislima bila na obali, gledala galebove i mirišala more... Drago mi je da ću ga čuti i treći put, u finalu...