Foxcatcher je,u suštini,priča o 3 osobe i njihovim međusobnim odnosima,smještena u svijet olimpijskog hrvanja.Prva stvar koju treba istaknuti jeste da film na samom početku jasno stavlja publici do znanja da se radi o manje popularnom sportu,sportu u kome se ne vrti veliki novac i u kome police prepune trofeja i medalja,pa čak i onih olimpijskih,ne znače lagodan već naprotiv vrlo skroman život.Takva prezentacija dotičnog sporta daje nam,vrlo bitan,okvirni kontekst,odnosno to je polazna tačka svih dešavanja kroz koja će protagonisti proći.
U takvome okruženju,upoznajemo lik C.Tatuma,uspješnog kao hrvača ali neuspješnog u svim ostalim aspektima života.On se,naime,bori sa protivnikom koga je,naizgled,nemoguće pobijediti a to je sjenka starijeg i poznatijeg brata.Iako je svoj život posvetio hrvanju i praktično se izolovao od svega ostalog,egzistirajući kao svojevrsni sociopat isključivo kroz treninge i sportske pobjede,frustracija izbija iz svake njegove pore,jer uprkos takvoj posvećenosti i neospornom talentu on i dalje nije u stanju nadmašiti bratove rezultate i ugled.Sa druge strane,njegov brat koga tumači M.Ruffalo uspio je napraviti balans između sportskog i porodičnog života.Pobjede za njega dolaze,naizgled,lakše i bez stresa a odluke koje donosi uvjek su motivirane najboljim interesima za njegovu porodicu ali mlađeg brata.U takav,već komplikovani bratski odnos,ulazi i svojevrsni sportski mecena koga tumači neprepoznatljivi S.Carell.Njegova transformacija u hladnog i ekscentričnog milionera je fascinantna i ni na trenutak ne možemo vidjeti tragove komičara već je pred nama jedan sablasni,duboko frustrirani lik koji novcem pokušava dobiti poštovanje i ugled u društvu i državi a prije svega odobravanje svoje majke.Koristeći finansijsku moć,on pokušava vještački nametnuti svoje ime kao autoritet u svijetu hrvanja te prikazati se kao mentor,trener i uzor mladim sportistima.Nasuprot ergeli rasnih konja koji su glavni predmet interesovanja njegove majke on teži okupiti skupinu vrhunskih atleta i to onih koji će ga poštovati,cijeniti,idealizirati i slušati bez pogovora i čije će sportske uspjehe kasnije pripisati svojoj kvazi stručnosti.Njegova težnja da postane apsolutni autoritet svima oko sebe i svojevrsna očinska figura sportašima je vrh ledenog brijega u moru psihičkih problema koji ga muče ali i katalizator za tragediju koja će se neminovno desiti.
Foxcatcher je film sporijeg tempa u kome je naglasak stavljen na specifične odnose između likova i na postepenu izgradnju tenzija među njima,tenzija generiranih raznim akumuliranim životnim frustracijama ali i žudnjama.Ono što ga čini vrijednim gledanja su iznimne i besprijekorne glumačke izvedbe( Carell i Tatum,po meni nikad bolji) spomenutog trojca kao i turobna,istinita priča na kojoj je film utemeljen.