Jasmine French

Ovo je jedan od Najjačih filmova Woodyja Allena posljednjih godina. Cate Blanchett, smetena i očajna, glumica je godine.

daleko je ovo od Noći u Parizu...ne mogu poreći, kao i u svakom njegovom filmu, vrhunsku glumačku izvedbu vrhunskih glumaca, vrhunski prikaz osobne drame likova kroz karakteristične dijaloge i monologe...iako meni artikuliranje misli svakog lika kako bi ga upoznali i spoznali nije nikad bilo posebno zanimljivo, naprotiv, velikim dijelom iritantno...kako god, vrhunska je ovo drama koju sumnjam da ću gledati još koji put, za razliku od Noći u Parizu koji sam gledao već četiri puta

E da, fakat sam pogledala dosta njegovih filmova,  ali ne sve, ako je potrebno,  navesti ću koje pa ćemo ići u detalje. Ovo su moji doživljaji i teorije,  da ne bi ispalo da provociram!

Meni Woody ima odličnih filmova (The Purple Rose of Cairo, Midnight In Paris), ali ima i relativno loših (Bananas, Love and Death), a i onih negdje između tih krajnosti koji su kolko-tolko ok (Blue Jasmine, Annie Hall, Shadows and Fog, Bullets Over Broadway, Vicky Cristina Barcelona).

@yuma Ja svakako podnosim allena i najbolje sumi njegove komedije naravno i to mislim da je jedan od najvećih "komedijaša" ikad, a mislim da mu i većina kritičara to daje za pravo.

Za ove koji nisukomedije - tako tako Malo mi ide na živce šta je set-up skoro uvijek isti, nekakviplitki intelektualci ovo ono, al opet on to zna napraviti na zabavan način.

Ovaj film jne da je rnjak nego je crnjak totalan, a mozda mi to malo tako čini jer sam ovih dana u depresivnijem raspoloženju.

A ovaj film e svakkao dobar, ne znam šta bi u njemu bilo loše... aMalo jesu likovi klišeizirani, ko z akomediju, al opet... natprosječanfilm, s obzirom na tošto ej sve snimljeno. Da ga mi siimimo odnio bi 55 nagrada na lokalnim festivalima. 

Malo oji film od woody allena mi je dosadan, aimam ziblja nisku toleraniciju a dosadu. Svaki koji nije zivotan i koji je sabloniziran mi je dosadan.  Ovdje to ipak nije slučaj do neke veće mjere. 

Zaboravila sam reći da volim filmove zasnovane na dijalozima i monolozima koji su u Allenovu slučaju više konfuzni i hiperintelektualizirani, a onda nekome i pretenciozni i nedodelani, nego britki, konstruktivni ili kontemplativni i jedino mi kod njega kao takvi prolaze. Valjda opet zato što se ni meni u glavi od šume ne vidi drvo.

Film se možda bolje trebao prevesti kao plava Jasmine iako "blue" označava i depresiju odnosno blues...

Ovdje dobivamo odgovor kako netko dospijeva u specifičnu životnu situaciju...

Allen snima filmove koji nisu za svakoga, nekome će njegov humor možda djelovati bezveze kao pretenciozan ili prejednostavan, ako ga naravno ne razumije pošto njegovi filmovi suptilno djeluju i nije im vrijednost u onome kako naočigled izgledaju.

Noviji filmovi Allena možda nisu ni na tragu stvari koje je snimao u svojoj New York fazi no svejedno su na razini boljoj od većine drugih novih ostvarenja pogotovo recimo Match Point iz razloga što se takav tip psihološki baziranih filmova pomalo izgubio u kinematografiji.

Allen se već očito duže vremena seli pomalo izvan svoje zone ugodnosti ovdje u SF i uloga C. Blanchette je stvarno sjajna i glavna odlika filma, dok se film bavi zanimljivom i poprilično realističnom temom koja i nije tako rijetka kako bi mogla djelovati, riječ je o samozavaravanju i ignoriranju stvarnosti što je danas sve aktualnija tema vjerujem.