Crveni saten film je o buđenju ženstvenosti kod jedne samohrane majke i udovice u jednom muslimanskom gradu. Hiam Abass izvrsna je u glavnoj ulozi, a ono što se meni posebno svidjelo, osim odlične glume glavne glumice i njene preobrazbe iz žene opterećene svojom ulogom u društvu i očekivanjima okoline u samosvjesnu i samopouzdanu osobu koja zna što želi i uspijeva to ostvariti upravo kroz ples, prikaz je položaja žena u islamskom svijetu.
Niti jedan film koji sam do sada gledao tako dobro ne prikazuje patronizam muškaraca nad ženama, njihovo omalovažavanje (poput djece moraju biti u pratnji muža, sina ili rođaka), sputanost društvenim normama (od njih se očekuje da nemaju vlastiti život, već da se posve posvete kući, suprugu, rađanju i odgajanju djece, gdje uopće nije bitno jesu li sretne niti što bi željele) i kontroliranje koje vrše muškarci (stalne prodike, kritike i prozivanja zbog najbanalnijih stvari).
Igrom slučaja, za glavni ženski lik filma, susret s trbušnim plesom u jednom kabareu / noćnom klubu bit će sudbonosan, jer će ju osloboditi svih okova društva i kulture što su je sputavali i po prvi put u svom životu osjetit će radost, strast i užitak u bavljenju onime što ju ispunja - plesu. Pronašavši sebe u erotičnim ritmovima trbušnoga plesa, njezina novopronađena / novoprobuđena ženstvenost pozitivno će utjecati na njeno samopouzdanje i karakter, preobrazivši je iz nesigurne, tihe, nenametljive kućanice i majke, gotovo nevidljive osobe koja ugađa svima osim samoj sebi, u sigurnu i samosvjesnu ženu svjesnu sebe i svojih sposobnosti koja zna što želi i kako to postići.