Babel

Nedavno mi je kablovski operater ukinuo Fox-ove a uveo CineStar tv i CineStar action. Mnogi bi rekli: Sa konja na magarca. Prijatelj se prije koji dan žali kako na CineStaru ne možeš utrefit film koji na imdb-u baci preko ocjene 5. Ali evo, CineStar pokazuje znakove života: prvo sinoć "Hotel Rwanda", pa onda večeras "Babel". Ipak, izgleda da ne obraćaju pažnju na programsku šemu drugih televizija: sinoć se "Hotel Rwanda" poklapa sa "Zelenom miljom" na HRT-u, a večeras "Babel" sa Eastwood-ovim "Nepomirljivima" na Novoj.

Što se filma tiče, još jedna od Inarritu-ovih mozaičnih drama, koje su već postale i njegov zaštitni znak. Po mom mišljenju i njegov najbolji film ("Biutiful" još nisam gledao). Teško je o filmu bilo šta reć' a da ne zvuči previše uopšteno i izlizano, al' what the heck... Niz individua, niz društava, i niz priča Inarritu je gotovo savršeno uspio ukomponovati u jednu univerzalnu, modernu priču o čovjeku i čovječanstu. Iako su priče i pojedinačno dovoljno kompleksne da se na osnovu njih urade zasebni filmovi, spajanjem istih u cjelinu režiser uspijeva da im da još veću vrijednost. (jbt fakat se o filmu ne može reć' ništa originalno, bez obzira na njegovu originalnost) Odličan scenarij i već uobičajeno dojmljivu Inarritu-ovu režiju upotpunjuje filmu prikladna muzika.

Ni dan danas ne znam šta Bradu bi da u lepezu onih "cool" likova koje je utjelovio doda jedan ovako "stvaran" lik. Meni njegova ubjedljivo najdraža uloga (i da, gledao sam "Fight Club").

Ako ste već gledali "Unforgiven", a uz to imate CineStar u ponudi, raspoloženi ste za neku dobru dramu, "Babel" je nepogrješiv izbor. 

Biutiful je drukčiji film od drugih inarrrituovih, po mnei najlošiji kojeg čak ni bardem ne izvlači. Izostaje kako ste spomenuli više priča, nekako povezanih već imamo klasičan tok priče. Razlog tom je nedostatak njegovog stalnog scenarista arriage što se bome osjeti i na kvaliteti.

     Obožavam Iñárrituove filmove i taj njegov originalni, mozaični stil slaganja priča unutar filma. Babel je još jedan uspjeh, iako možda za nijansu slabiji od njegovih ostalih ostvarenja (Pasja ljubav, 21 gram, Biutiful). Rijetko koji redatelj uspijeva ovako vješto i uvjerljivo moćno prikazati ljudske emocije, nade, težnje i potrebe kako to čini Iñárritu. Doslovce on kao da kamerom slika ljudske emocije i sudbine ljudi, a to čini bez moraliziranja i osuđivanja. Svi njegovi filmovi zrače ljudskošću, a gledatelja potiču na razmišljanje, toleranciju, suosjećanje i razumijevanje.

     U Babelu me posebno oduševio prikaz svijeta gluhonijemih djevojaka u japanskoj priči, a glavna glumica te priče (Rinko Kikuchi) odglumila je svoj lik tako dirljivo i ranjivo približivši nam u potpunosti osjećaj odbačenosti i potrebe gluhonijeme tinejdžerice za nježnošću i pažnjom drugih ljudi. Pohvale i svim ostalim glumcima i naturščicima kao i ekipi iza kamere na još jednoj emotivnoj vožnji kroz ljudske sudbine. Preporučam.  

yuma @ 17.6.2015. 23:09

Well, iz filmova svatko izvlači svoje zaključke, nekad je to ono što je autor htio reći, nekad nešto sasvim drugo.

Slažem se da je tu riječ o krhkosti života i kako mu kraj može doći naglo i iznenadno, bez naše kontrole, no to je nekako opća tema i poveznica svih njegovih filmova koji su dio "trilogije smrti" (21 Grams, Amores Perros)...mislim, tema je u imenu triologije :P

Isto tako, ovaj film se čini da je najviše fokusiran upravo na komunikaciju, pogotovo na ovaj dio, što je buffalobill napisao, o nemogućnosti kontrole u interakciji s drugima. A i sam naziv filma koji (valjda?) asocira na Babilonsku kulu...plus, Inarritu je rekao da voli istraživati temu komunikacije u svojim filmova.
 

Rekao sam, slažem se da film istražuje temu sudbine, kaosa i života i manjak kontrole i sve to kao što si naveo...to vidim kao okvirne teme koje se protežu kroz cijelu triologiju i prisutne su u svim tim filmovima na neki način. No uz tu stalno prisutnu temu, dobio sam dojam da je svaki film posvećen nekom aspektu života koji mogu biti van naše kontrole, nekim određenim pitanjima.

Npr. u 21 Gram su mi to: što je ljudska duša, život, koliko vrijede/teže i nekako se najviše dotiče tog dijela sudbine, vanjskih događanja i sila koje ne možemo mijenjati.

Amores Perros (kojeg se iskreno ne sjećam previše) su emocije i njihov utjecaj na naše ponašanje, opet, gubitak kontrole našeg života radi emocija koje ne možemo kontrolirati.

Babel mi je dao dojam da je usmjeren na, kako je yuma rekla, važnost komunikacije. Ono što ljudi često smatraju komunikacijom je nešto pozitivno, tj. razgovor, no ona nije samo to već općenito, kao što si naveo,(svaka) interakcija s drugima, pa makar i van naše kontrole. Isto tako nije nešto što uvijek obećava pozitivan ishod, nekad smo nemoćni prenjeti drugoj strani naše misli i osjećaje bez obzira koliko se to trudili. Tako da Babel vidim kao film koji ističe važnost komunikacije no isto tako istražuje njene mane, prepreke i ograničenja na koje nailazimo i opet se vraćamo na glavnu temu triologije da smo nekad nemoćni u kontroli nad životom.

evo jedan primjer,prica mi poznanik da su se on i frend s obiteljima vracali s mora i ovaj njegov frend mu se javlja s autoputa i veli da ide na staru karlovacku jer je na luckom cep,i ovaj ode na staru k i tamo ga s boka pokupi drugi auto,jedva su prezivjeli on zena i mala,auto totalka,kuzis koje su to zajbne stvari,nesto se slicno desava u babelu,jedna naoko banalna stvar pokrece lavinu koja se pretvara u tragediju
mislim da se mini seija collision bavi slicnom temom,nije losa
no ne namjeravam se drzati svoje teorije ko pijan plota,ona je vjerovatno samo jedan aspekt koji se provlaci kroz film,kao i ta komunikacija (jedva sam izustio/napisao )
na kraju mozda ga precjenjujemo,pa nije inarritu isus,a i zamjerio mi se na dodjeli oscara kad je onako seljacki reagirao na onu zivopisnu kostimografinju iz australije koja je dobila oscara za mad maxa