Njemačka posvećenost povijesnim okolnostima, detaljima i praćenju knjige koja je opisala ratnu stvarnost i horor koji bi doživljavali u stroju koji postaje puno više od toga, koji postaje jedina poveznica sa vlastitim životom i preživljavanjem i gdje su suborci povezani zajedno vezama jačim i od obiteljskih.
Uvjerljivo najbolji film o podmorničkom ratovanju ikada i jedan od najboljih ratnih uopće dokazuje da se ne treba izmišljavati i prodavati maglu ljudima da bi se snimio odličan i istodobno realistički orijentiran ratni film koji ništa ne prepušta slučaju, ponajmanje gledatelja.
Psihologija likova je odlično izvedena od kapetana pa do slučajeva ludila uzrokovanog stresom i dugotrajnim boravkom u podmornici.
Kako bi se dočarala klaustrofobija podmornice ne samo vizualno nego i psihički redatelj je inzistirao da se film snima u brodskim prostorijama preuređenim za to taman velikim da kamera sa opremom može proći.
(Jedini razlog zašto nije snimano u autentičnoj podmornici je zato što je zaštičena tehnička i nacionalna spomenička baština sa samo jednim očuvanim primjerom tipa VII-C iz rata)
Priča podmornice je okvirno bazirana na pravoj podmornici U-96 i njenom kapetanu Heinrich Lehmann-Willenbrocku.
Kinematografija i zvučni efekti su sjajno izvedeni kao i nezaboravna glazbena tema koja se savršeno uklapa u priču.
Njemačka javnost je čak kritizirala film kada je prikazan iz razloga što prikazuje vojsku nacističke Kriegsmarine u tako pozitivnom svijetlu.
Preporuka je gledanje pune miniserije koja je u trajanju otprilike trilogije filmova za one koji žele vidjeti ovo remek djelo onako kako je i trebalo biti prikazano u punom sjaju (bez prekrojavanja u jedan film gdje se gubi dio smisla, priče kao i opisa likova), uz napomenu da treba paziti ne navući se i pogledati sve u komadu jer valjda da traje i 10 sati ne bi ni minutu bilo dosadno...