Syriana

Dala sam si truda i odgledala cijeli film (a traje preko 2 sata) i film me (a to ne samo radi Clooneya) neodoljivo podsjeća na "Michaela Claytona".

Naime, film je toliko pretenciozan, da se radnja pogubila u konfuziji podradnji, likova, lokacija i međusobnih odnosa, da je krajnji dojam jedino potpuni zamor.

Moram priznati da mi nije baš jasno zašto je, zapravo, Clooney dobio Oscara za tu ulogu. Mislila sam da su te godine ostali nominirani bili još manje impresivni, no onda sam vidjela da je 2006. za sporednu mušku ulogu bio nominiran i Jake Gyllenhaal za Brokeback Mountain, a on je zasigurno imao teži posao i upečatljiviju izvedbu.

Sam Clooney, onako bradat i 15 kila teži, nije čak ni za gledat' ugodan, dok je Matt Damon ustaljeno ameboidan.

Film očito nije zamišljen kao blockbuster za šire narodne mase, ali bojim se da niti ""uža" filmska publika neće pasti u trans od oduševljenja.

Samo radi zbilja solidne glume svih protagonista, osobito Alexandera Siddiga, te zavidne gomilice cameo iznenađenja (William Hurt, Mark Strong, Christopher Plummer), moja ocjena je 6,5.

Ja film uopće ne bih okarakterizirala kao pretenciozan. Ambiciozan da, ali pretenciozan ne. Jer nešto je pretenciozno samo ako je ambiciozno bez pokrića. A Syriana pokrića ima napretek. To je iznimno inteligentan i aktualan triler u kojem nema crno-bijele podjele likova na dobre i loše; film koji se skoro može reklamirati kao dokumentarac jer je tako lako povjerovati da je sve u njemu istina.

OK, zahtijeva potpunu koncentraciju, ali sve se da pohvatati putem, do kraja filma neće biti nikakvih nejasnoća, obećavam. A najbolje od svega - vrijedno je truda. Časna izviđačka. :)