Motiv toliko cest u nasoj knjizevnosti i kinematografiji - mentalitet seoskog covjeka, po mom sudu, nigdje nije tako kompleksno, a opet prilicno realno razradjen, kao u ovom filmu. Taj odnos gradjanske populacije (tako cu uslovno identificirati samuraje ovdje) i seoskog puka i zanrovski je kompleksno izgradjen: preko komicnih elemenata, sentimentalnosti, pa i tragike ostvarena je jedna od vjerovatno najvecih drama kinematografije.
Ako bih morao izabrati najdrazi mi Kurosawa-in film, iako Rashomon ima i neke vizuelno-estetski upecatljivije (pod tim ne mislim na efekte, nego na reziserski pristup) scene, zbog scenarijske kompleksnosti bi moj izbor ipak pao na ˝Sedam samuraja˝.
Jednini problem bi mogao biti prilicno neugodan termin u kojem FTV daje film, obzirom na gdjegdje ˝razvucene˝ scene borbi, pa bi se i najupornijima moglo prispati.
I da, mnogo mi se vise svidjaju autenticni i vjerodostojni Kurosawa-ini samuraji nego ovi naturalizovani holivudsko-tarantinovski matrix pandani.