Iako film "Časni ljudi" obrađuje intrigantnu i k tome isinitu priču o prvom crncu profesionalnom roniocu američke ratne mornarice, u vrijeme kad su segregacija i rasizam još uvijek bili pravilo, a ne iznimka, na žalost nije uspio ostvariti ono što je u načelu trebao biti, a to je punokrvna biografska drama.
Najviše zamjerki ide ka nedorađenom scenariju i klišeiziranim dijalozima koji su onemogućili dublju karakterizaciju likova i razradu njihovih odnosa. Zbog tog propusta film je u nekim dijelovima potpuno neuvjerljiv, zbog čega se gledatelju teško uopće saživjeti sa glavnim likovima i suosjećati s njima.
Primjerice, De Nirov lik instruktora ronjenja gotovo da graniči s karikaturom, makar je De Niro izvukao maksimum iz svoje uloge. Cuba Gooding Jr. je solidno odglumio mornara Brasheara što svim silama želi uspjeti i postati prvim crnim roniocem, ali mu definitivno nedostaje karizma jednog Denzela Washingtona da svom liku podari punoću i uvjerljivost.
Jedino je Charlize Theron, koja se pojavila u svega nekoliko scena, ostvarila upečatljiv nastup nesretne supruge De Nirovog lika i s njom čovjek može da suosjeća. Njena tuga je opipljiva i stvarna, te je stoga zasigurno najljudskiji lik u filmu. Ostali glumci su svedeni na obične statiste koji su tu jedino da popune kadar i ništa više. Sve u svemu šteta, jer "Časni ljudi" nesumnjivo imaju svojih trenutaka, no u cjelini je to prosječan film, daleko od filma "Piloti iz Tuskegeeja".