„TV je najveća stvar nakon izuma tiskarskog stroja, a ja sam najveća zvijezda na njemu!“ ponosno reče Herbie Stempel. Ta rečenica iz filma mi je ostala u pamćenju jer je odraz koliku moć mediji i medijska slava nose u očima društva, pogotovo u zlatnom razdoblju televizije, tijekom 50-ih godina u kojima je radnja ovog filma i smještena. Za tu slavu, mnogi su spremni žrtvovati svoj integritet, kojeg su rado spremne kupiti televizijske kuće u svrhu napumpavanja gledanosti i punjena nikad dovoljno dubokih korporacijskih džepova.
Dok je kritika odnosa između okrutnog TV biznisa i publike koja ne mari za istinom koliko za zabavom, očita, film se bavi i istraživanjem što je laž, kad je opravdana, koji su njeni oblici – samozavaravanje, kršenje obećanja itd. Taj tematski dio filma mi se puno više svidio zbog složenih likova. Njihove motivacije su jasno prikazane i dobro objašnjene, nitko nije bio prikazan kao isključivo dobra ili loša osoba, već su svi imali neku dubinu. Sve te likove svakako ojačava i odlična glumačka postava.
Na trenutke je usporen, pogotovo u zadnjoj trećini u kojoj mi postaje više poput sudske drame.
Također, mislim da je film općenito malo predugačak, but that's just me. Unatoč tome, zbog odličnih karakterizacija i prikaza kako mediji mogu manipulirati istinom, mislim da se isplati spomenuti i obratiti pažnju na ovaj film, te da je i dan danas aktualan po tematici.