Na stranu s debatama o Crkvi itd., riječ je o odličnoj adaptaciji poznate biblijske priče u kojoj je Isus prikazan više kao čovjek nego kao sin Božji.
Prikazom njegovog lika kao više ljudskoga - sa sumnjama, strahom i u potrazi za smislom svog postojanja, jača je poveznica između njega i gledatelja. Priča nije toliko epska koliko filozofska rasprava o ljudskoj prirodi i razumijevanju Boga, odnosu ljubavi i mržnje te pitanju kako birati između dobrog i zla.
Zanimljiv je prikaz apostola i njihovog odnosa s Isusom, pogotovo izgubljenog Jude u očajnoj potrazi za slobodom svog naroda od okupacije Rimljana i anarhistički nastrojenog Ivana Krstitelja. Dok oni također nisu predstavljeni u svojim tradicionalnim ulogama, odlično su iskorišteni kao suprostavljena gledišta u dijalozima s Isusom o tome kakav svijet čovječanstvo želi i kojim putevima ga je ispravno postići.
Film najviše odstupa od tradicionalne priče u zadnjoj trećini koja prikazuje „Kristovo posljednje iskušenje“ no ne želim spoilati ništa, s obzirom na to da je riječ o zanimljivom twistu i perspektivi na Isusovu unutarnju borbu.
Kao što sâm predgovor filma upozorava, film nije utemeljen na evanđeljima, već na istraživanju odnosa vječite borbe između dobra i zla. Dok možda nema onu snagu epskih filmova poput „King of Kings“, „The Ten Commandments“, „Ben-Hur“, priča nije ništa manje značajna. Za razliku od "Pasije" koji se većinom oslanja na shock faktor, ovaj film ipak ima nešto više za reći. Ne vidim da se protivi učenjima kršćanstva, već da ih, štoviše, proširuje, uvodeći važna filozofska pitanja o ljudskoj prirodi i vjerovanjima (ne samo u religijskom smislu, nego i načinu ili smislu života). Kao što jedan prorok u filmu reče Isusu, priča je ono što je važno, ono što je ljudima potrebno, ono što im pruža put i nadu.