Likovi brzo postanu simpatični, kao i čarobni svijet čudovišta koji je odlično razrađen i lako očara gledatelja. Ren i Kumatetsu su na prvi dojam poput kruške i jabuke, no postepeno se izgrađuje njihov odnos u kojem polako shvaćaju da su zapravo slični koliko i različiti. Među njima se brzo gubi granica mentorskog odnosa i teško je reći tko više uči od koga. Čudovište u potrazi za slavom i snagom uči o razumijevanju, strpljenju i odnosu prema drugima, a dječak uči o tome što je to snaga, te hrabrosti i samopouzdanju koji će mu pomoći da se suoči s problemima u ljudskom svijetu.
Zvuči kao jednostavan koncept, no karakterizacija likova i razvoj njihovog odnosa je ono što čini ovaj animirani film simpatičnim, barem prvu polovicu...
Jer, dok je prva polovica zabavna avantura u čarobnom svijetu kroz koju pratimo prijateljstvo i odrastanje glavnih likova te njihove avanture u potrazi za snagom, druga polovica filma pokušava uvesti niz drugih tema u film čime nastaje veliki kontrast u atmosferi i film se nepotrebno razvlači u nešto sasvim treće od onoga što vidimo na početku.
U tom trenutku, film se odluči baviti još identitetom, neprihvaćenjem i određivanjem granica između čovjeka i čudovišta. Iz zanimljivog fantasy svijeta, sve češće se vraćamo u dosadniji ljudski svijet. Razumijem da je želja bila prikazati realnost našeg svijeta, stvoriti dvojbe u liku dječaka oko toga kojem svijetu sada pripada itd. ali ta promjena tona se pojavi naglo i zakoči cijeli film. Posljednja trećina filma koja se bavi finalnom borbom, uvodi puno simbolizma (pogotovo razne usporedbe s Melvilleovim „Moby Dickom“) i dok je sve prekrasno animirano, jako odstupa od ostatka filma.
Solidan, ali na kraju ipak razočaravajući film jer je unatoč snažnom početku odlučio uvesti previše tema, napustiti sve ono što je do tad izgradio za gledatelje i vodi k slabom, neispunjujućem završetku.
Više je manje, manje-više.