Svevremensko djelo redatelja Paula Verhoevena i danas djeluje svježe i uvjerljivo. Sjećam se kada sam prvi put kao klinac pogledao Totalni opoziv iliti Potpuno sjećanje, kako je onda u RH film bio preveden, ostao zadivljen neobičnim likovima, krajolicima Marsa i prikazom budućnosti. Zaista, ni danas to oduševljenje nije splasnulo, a film sam pogledao s jednakim užitkom kao tada.
Nevjerojatno je koliko je filmova iz proteklih desetak godina i više posuđivalo od ovog filma (primjerice: crvena pilula koja se pojavljuje u slavnoj sceni iz filma Matrix preuzeta je iz Totalnog opoziva, itd...), a i koliko je toga zaživjelo u našoj stvarnosti (npr. skeniranje ljudi na aerodromima, čipiranje (zasad na dobrovoljnoj osnovi), kontrola uma i umetanje sjećanja, moćnici koji odlučuju tko će živjeti, a tko ne, društvo u kojem više ne postoji srednji sloj, već samo ultra-bogati i ultra-siromašni, dužničko ropstvo, informatizacija svakog aspekta života, telefoni s vizualnim prikazom osobe s kojom se komunicira) i što je praktički na pragu da prijeđe u širu praksu (bezgotovinski novac, globalni totalitarni režim, kontrola, praćenje, represivni aparat, kamere iliti Big Brother).