Ma....ako je i bilo naznaka misterioznosti kraj filma ih je potpuno satr'o.
Baš sinoć, prije nego sto ću odgledat' film, dvoumim se kako privest 1. maj kraju. S jedne strane Monica Belucci - nezaobilazna ˝literatura˝ u seksualnom sazrijevanju svakog tinejdžera naše generacije (s dobrim ukusom); s druge strane, Fordova socijalna drama - ˝The Grapes of Wrath˝ . Nažalost, izabrao sam prvo.
Zbog jedne stvari Marini de Van skidam kapu: Onim deformacijama face i metamorfozama Sophie Marceau u Monicu Belucci, i obratno, uspjela je seks simbol generacije na trenutke učiniti jezivim (Monica Belucci i jezivo - zar stvarno upotrebljavam ta dva pojma u istoj rečenici??)
Sam film pogodan je materijal za jednu od onih IMDB ˝mindfu*k movies˝ listi. Većina ovakvih pseudoSF filmova završava na dva načina. Jedan je onaj u stilu triler-drama s Jim Carrey-em u glavnim ulogama - ˝cijeli svijet se urotio protiv mene˝ raspleti. Marina de Van se odlučila za drugi: patetični rasplet u stilu nešto kvalitetnijih sapunica, i time ubila svaku mogućnost posmatranja filma kao nekog simboličkog konstrukta, mogućnost koju je sam zaplet i nudio kao moguću.
Gledateljsko iskustvo mi govori da su ovakvi filmovi najefikasniji kada rasplet ostaje nekonkretizovan - kada je zaključak nedorečen.. no to s ovim filmom nije slučaj.
Konačna ocjena: prosječno!
Monica Belucci vs John Ford. What was I thinking? Greška koja se ne smije ponovit'.