U cjelini sam ga i sagledao, zato sam i napisao: kompleksni likovi, odličan scenarij..., ja film ukupno gledajući ne smatram lošim, ali bi uz drugačiji svršetak mog'o biti u ličnoj listi omiljenih filmova.
U čemu se mimoilazimo? Ti si se očito emocionalno vez'o za Ned-a - kažeš "nije nikom ništa nažao učinio". Ne slažem se: krenuo je u grad da ubije, i dio je te ubilačke družine, a to što on nije upucao onog momka nije razlog da ga smatram nekom jadnom žrtvom u svemu tome. Ja sam se npr. daleko više emocionalno vezao za Little Bill-a, čije metode mogu izgledat surove, al' na kraju se ispostavi da su imale smisla. Po tom pitanju je jako dobra i alegorija u vidu njegove kuće koju on pokušava napraviti kako valja, ali ona se raspada i prokišnjava, što je simbolička slika i grada koji on "čuva", a koji ne uspijeva održati mirnim. Po meni je lik Little Bill-a daleko uspjeliji nego Munny.
A to da li je on uprkos tome što je uspio u biznisu nesretan, ne znam, jer nam se ne predstavlja u filmu, i besmisleno je i raspravljati o nečemu što je izvan filma, jer ipak su to fikcionalni likovi pa moramo diskutovati o njihovim postupcima i opisima unutar filma jer tamo samo i postoje. Ne vidim smisao u nagađanju da li oni žive sretni u bogatstvu ili nesretni. Ono što jest u filmu, to je činjenica da nam se na kraju uz jednu "happy" laganu muziku saopštava informacija da je izbjeg'o i da negdje živi u gradu sa porodicom, i da je uspio u nekom biznisu. Ponavljam, atmosfera na kraju filma je vedra u odnosu na Munny-ja, i to me navelo da zaključim da on ni savješću ni nekom zakonskim sredstvima nije kažnjen, jer nam se to ne prezentira u samom filmu.