Hanna radi u fabrici, ne komunicira s kolegama s posla, konzumira uvijek istu hranu, a uz to je još i gluhomijema. Slušni aparatić joj je uglavnom isključen što joj pomaže u izolaciji od okoline. Nakon što je šef prisili da ode na odmor, ona odlazi u sjevernu Irsku i pronalazi novi posao. Postaje dobrovoljna medicinska sestra na naftnoj bušotini u irskom moru gdje brine o stradalom, privremeno slijepom radniku, Josefu, prepunom teških opeklina. Josef se povjerava Hanni o cijelom svom život, nastojeći doznati nešto više o njoj. Ona odbija reći bilo šta o sebi, ali ipak emotivna veza između njih se definitivno uspostavi. Hanna će se naći na velikom iskušenju kad dozna da će Josef biti transportovan na kopno, što znači da se možda više nikad neće vidjeti.