U središtu priče je jedan ljubavni slučaj, afera između Inge Lebenshajm, novosadske Njemice zanosne ljepote koja se 20 godina nakon rata vraća iz Beča u svoj rodni Novi Sad, i Sergija Rudića, heroja II. svjetskog rata, koji se nije snašao u poslijeratnom životu, i koji se svakog vikenda vraća u Novi Sad bježeći od svog i poslovno i emotivno zaglibljenog života u Beogradu. Iako su poznanici iz gimnazijskih dana, njih dvoje se nisu vidjeli 20 godina jer je Inge pred kraj rata morala pobjeći iz zemlje, budući da je njen otac bio jedan od vodećih novosadskih nacista. Ova poslijeratna romansa dvoje ljudi na pragu četrdesetih godina života je opterećena njihovim strahom da im je ovo možda posljednja prilika da povrate svoje ratom razorene živote. Jer Ingi je rat odnio sve koje je voljela i ostavio je nesposobnom za emotivne odnose, da rađa iako su joj "svi reproduktivni organi zdravi" i ravnodušnom do mjere da se predala u brak sa čovjekom kog jedva podnosi, gotovo bolesno racionalnim i poslovno vrlo uspješnim Baltazarom Šultajsom. Sergije je pak u SKOJ pa onda i u rat uletio gorljivo, s nepromišljenošću jednog maturanta što bi ga koštalo glave da nije njegovog brižnog prijatelja, čudaka i samotnjaka, dobrovoljno samoizgnanog u knjige, Eugena Pataka. No ni on ga nije mogao spasiti od krivice koju će nadalje nositi zbog pogibije njegove prve djevojke i suborca. I nakon rata Sergijev život su nastavile obilježavati dobre namjere koje su nekako uvijek vodile teškim porazima i, po njega bolnim, razbijanjima jedne po jedne iluzije. Upravo gubitak iluzija u sudaru sa stvarnošću i cinizmom novog vremena čini okosnicu i glavni motiv ove priče.