Nakon što je prošla emisija napravila neviđenu reklamu za BBC-jev dokumentarac "Istina o hrani" (HTV2, 20:05), mnogi su je večeras možda gledali samo u pokušaju da ulove nešto slično kao prošlotjedno degustiranje sperme.
U trećoj epizodi - "Kako hraniti djecu" (odabrao Đelo Hadžiselimović) zbilja je teško bilo očekivati nešto slično. Na početku emisije djeca su upitana što najrađe jedu.
Naravno da smo svi znali odgovore: pizza, hamburger, hot dog, sladoled, uz gazirana pića. Najmanje vole, što opet znamo - povrće, posebno špinat i brokulu. Neke stvari ipak nismo znali - da pozitivan pritisak uspješnih vršnjaka, često nuđenje namirnica koje ne vole kod kuće, od strane roditelja - mogu uroditi plodom.
Eksperiment s ograničavanjem "slatkih grickalica" u vrtiću pokazao je da uz limitiranu količinu grožđica, i neograničenu količinu sušenog manga s vremenom grožđice postaju toliko omiljene da se djeca odguruju i jedu šakama, a manga ostaje.
Srušen je tabu (bar u ovoj emisiji) da šećer uzrokuje hiperaktvnost. Ista djeca bila su u dva dana na dvije dječje zabave. Jedna je bila s puno slatkiša, i jedna - bez, a roditeljima je predočen obrnut raspored. I što se dogodilo - bez šećera bili su hiperaktivniji!
I malo veća djeca znaju da je veličina porcija na tanjuru, pogotovo kad se jede vani, vrlo bitna. U emisiji je pokazano da djeca u kampu uz duplu porciju - više i pojedu! Iako su se prošli put jedući isto jelo, ali duplo manju porciju - najeli! Zaključak - nek djeca sama stavljaju hranu na tanjur, manje će pojesti.
I za jedenje uz TV znali smo da tako uvijek pojedemo više. Televizija nam odvraća pozornost i ne pazimo toliko na jelo ni osjećaj sitosti. Djevojčica koja je jela pizzu uz TV je pojela tri kriške više no normalno, za stolom. To bi preraslo u 118 pizza više godišnje, ako bi to radila svaki dan!
Bilo bi zanimljivo da ste proveli paralelno istraživanje: koliko ste pojeli ili popili više no inače - dok ste gledali ovu emisiju?