Prometheus
SAD, 2012., 124 min.
Režija: Ridley Scott
Uloge: Noomi Rapace,Logan Marshall-Green,Michael Fassbender,Charlize Theron,Idris Elba
U kinima: 7.6.2012.
ocjena 1 / 5
Iako je zlostavljani tagline ovog filma "from the man who created the genre" vrlo točan i na mjestu, proteklih mjeseci nisam razumio odakle ljudi pronalaze neviđeni entuzijazam za novi film Ridleya Scotta, čovjeka odgovornog za veliki broj promašaja u zadnjih 10 godina, uključujući reboot Blade Runnera koji je najavio za 2014. Sudeći prema tek odgledanom prequelu Aliena, Blade Runneru se ne bih baš puno veselio.
Priča počinje otprilike 30-ak godina prije događaja u Alienu. Znanstveno otkriće u kombinaciji s korporativnim kapitalom šalje vrhunski opremljenu misiju na daleki planet, u vjeri da čovjek dolazi upravo od tamo. Nakon kirurški savršenog slijetanja točno pored mjesta koje su tražili, posada pronalazi prve ljude koji su nas "stvorili" i Aliene, koje su također stvorili ne bi li uništili nas. No Alieni su uništili njih. Mnogo istraživanja, pećina i čudnovatih tekućina, krupnih kadrova u 3D-u i Charlize Teron, koja pojavljuje bez ikakve svrhe, motivacije ili cilja a čak niti ne pokazuje svoje atribute u dovoljnoj mjeri. Ona ordinira brodom i doima se gotovo kao da su je tamo stavili samo da začini vrlo dosadan i besmislen scenarij. Jednom riječju, katastrofa.
Nakon što je uspio utrošiti 150 minuta mog vremena na najplitkiji narativ koji je Hollywood ikada izbacio, a to je Robin Hood, obećao sam si da ću biti zaista oprezan s filmovima ovog, žalosno je reći nakon njegovog opusa, potrošenog filmaša, koji zaista više nema ništa pametno za reći. Sama činjenica da je počeo raditi lošije filmove od svog brata, dovoljno je zastrašujuća. Sindrom od kojeg ovaj filmić pati, kao i većina sličnih hollywodskih besmislica, je nerazvijenost. Meni je osobno upravo ta očigledna nerazvijenost koja se očitovala u projektu bila glavna prepreka ideji da će Prometej biti veličanstven. Film je otpočeo sa snimanjem prije svega godinu dana, a u kratkom vremenu uspjeli su napraviti ne samo novi film od "čovjeka koji je izmislio žanr", već i odraditi golemu kampanju uvjeravajući nas da ćemo nakon dekade usiljenih Marvelovih filmića za djecu odgledati dvosatno čudo i povratak SF-a u kino dvorane. Dogurali su daleko, do toga da čak i najzaljubljeniji filmofili kažu da će Prometeja gledati "isključivo u 3D-u".
Osrednji SF akcić s lošim glumcima
Tko visoko leti nisko pada, a Prometej je svoj cilj promašio na maestralnoj razini. Ne samo da je Sir Scott dokazao da za vremenima Osvetnika i stotog Spidermana nemamo što žaliti, on je otišao puno dalje. Kao naš Crocop, on ne zna kada i gdje stati, a razočarenje njegove publike i kaljanje imena njegovih filmova je iz godine u godinu sve bolnije gledati. Prometej je film koji se na proziran način dodvorava obožavateljima Aliena, ne priča apsolutno nikakvu priču osim one koja nam je znana na početku: Oni idu daleko i tamo će ih pobiti alieni. Onaj minimum zabave koji film nudi prestaje gubiti smisao već nakon sat vremena filma, dok će nakon 90 minuta svaki gledatelj opravdano pomisliti „Pa dobro, hoće li se nešto ovdje dogoditi?“. Pregršt potpuno neopravdanih i nerazrađenih, a time nepotrebnih i dosadnih likova nameće se iz scene u scenu. I dok očekujući kvalitetan zaplet još nisi siguran koja je njihova točna svrha ti likovi se na ekranu mogu činiti kao enigma, no to vrlo brzo postaje samo san nekog drugog filma i redatelja koji je spreman igrati se sa strahom, jezom i voljom za životom. Dramaturški luk izostaje u potpunosti - njihova priča završava prije nego što i počinje a sve što se događa nakon toga su labavi produžeci mrtve hobotnice koju su odlučili nazvati scenarijem.
Prometej, odnosno Scott, ne oduševljava niti vizualno, niti estetikom niti stilom koji pamtimo kao vrijednog dva sata života i trideset kuna. Tek osrednji SF akcić s malo dosadne akcije i lošim glumcima. Tužno, ali film me podsjetio na B-film „Izgubljeni u svemiru“ iz 1998. godine u čijoj naslovnoj ulozi je bio Matt LeBlanc.
3D iskustvo je samo doprinijelo razočarenju. Budući da film ne donosi ništa vrijedno traljavih naočala one služe samo kao podsjetnik da je vrijeme mračnog SF-a davno prošlo, i da mu ne treba priređivati dobrodošlicu još jako dugo. Tko zna, možda nas Michael Bay iznenadi za koju godinu.
Janko Matić