Moneyball
133min, SAD 2011
Režija: Bennett Miller
Uloge: Brad Pitt, Robin Wright, Jonah Hill, ...
Ocjena 3,5 / 5
Za one koji nisu pretjerani obožavatelji sporta, a ovo temeljim na vlastitom iskustvu, Moneyball će biti lako štivo za nedjeljno popodne, film stvoren za beskonačno repriziranje na HRT-u. Svrstavajući ga u ovakvu kategoriju, možemo lako upasti u zamku pretjeranog osuđivanja filma na propast – sasvim suprotno. Tek drugi film Bennetta Millera (prvi mu je sjajni Capote iz 2005.) zasigurno neće ostati njegovo najveće postignuće, no niti će ga se sjećati sa gorkim okusom u ustima. Bennet uspješno koristi sve svoje adute kako bi nas prepustio priči koja upravo i zahtijeva nenametljivog redatelja.
Kao i velik broj već viđenih filmova o klupskim i pojedinačnim sportskim uspjesima, Moneyball prati istinitu priču o malom i ne pretjerano uspješnom američkom baseball klubu i njegovom menadžeru koji, frustriran vlastitim životnim neuspjesima, a motiviran svojom vjerojatno posljednjom prilikom, unosi totalitarni režim i revolucionarne metode u upravljanje svog kluba. U nekoliko različitih navrata njegov karakter nas neodoljivo podsjeća na Zdravka Mamića, i samo primijetiti takvu usporedbu dok nas Brad Pitt šarmira sa platna je poprilično zabavno. Kada uz to popratimo kronologiju istinite priče, moramo se zapitati hoćemo li za 20 godina gledati sličan film upravo o našem hrvatskom „revolucionaru“.
Scenarij je prepun britkih dijaloga i vrlo živopisnih likova. Moram primijetiti da ovo nije najbolje izdanje Aaron Sorkina, iako još uvijek odiše genijalnošću i ne možemo mu pronaći drugu grešku osim ponavljanja samog sebe. Kada imaš što za ponoviti, to je u redu – reći će mnogi i možda biti u pravu. Meni osobno kada ide u paru sa pasivnim Brad Pittom koji je izgubio onaj sjaj u očima koji pamtimo iz dana dok mu je Angelina još uvijek bila samo nedostižni cilj, baš i ne sjeda.
Film koji se bez problema može okarakterizirati kao klišej, a jako se trudi to ne biti, nažalost sa sobom ne nosi ništa novo i dovoljno uzbudljivo da ostane u sjećanju. Dramaturški korektno, prepuno simpatičnih likova i zabavnih scena – primjer filma koji ne uspijeva prijeći granicu šarmantnog. Teško je pronaći razlog zašto ga pogledati drugi put, ali sam siguran da ga svatko može pogledati barem jednom – od nekoga tko ne mari za sportom i to je već lijepi kompliment za kraj.
Janko Matić