Piše: Dragan Antulov
SUCKER PUNCH – BABY DOLL UZVRAĆA UDARAC
(SUCKER PUNCH)
uloge: Emily Browning, Abbie Cornish, Jena Malone, Vanessa Hudgens, Jamie Chung, Carla Gugino, Oscar Isaac, Scott Glen, Jon Hamm
scenarij: Zack Snyder & Steve Shibuya
režija: Zack Snyder
proizvodnja: Warner Bross, SAD, 2011.
trajanje: 120 '
Zack Snyder je jedan od najdarovitijih filmaša današnjice. Drukčije se ne može objasniti kako je njegova adaptacija Millerovog stripa 300 postala ne samo jedan od najpopularnijih, nego i najutjecajnijih filmova prošlog desetljeća, čiji se vizualni stil danas postao svojevrsni standard čak i dokumentarnim TV-serijama povijesne tematike. Snyder je zahvaljujući tom komercijalnom i umjetničkom trijumfu uspio izbjeći čak i optužbe dežurnih dušobrižnika koji bi inače to ostvarenje nabili na kolac kao oličenje rasizma, homofobije, militarizma i skriveni hvalospjev Bushovoj politici. Snyderova reputacija je preživjela čak i manje uspješne Čuvare, koji predstavljaju za današnje holivudske standarde neuobičajeno vjernu adaptaciju književnog, odnosno stripovskog predloška. Međutim, sreća je Snydera konačno napustila s njegovim najnovijim filmom Sucker Punch. To ostvarenje ne samo da je predstavljalo podbačaj u komercijalnom smislu, nego su i kritičari na njega nasrnuli poput pirana koje su namirisale krv i na temelju čijih recenzija je teško izbjeći dojam da Snydera sljedeće godine čeka kiša Zlatnih malina.
Radnja filma je smještena u Vermont 1960-ih, a protagonistica mlada djevojka po imenu Baby Doll (Browning) koju je zli očuh lažno optužio za ubojstvo mlađe sestre te dao smjestiti u duševnu bolnicu. Tamo bi je, koristeći eksperimentalne metode psihodrame trebala liječiti dr. Gorski (Gugino), ali je njen očuh, podmitio glavnog bolničara Bluea (Isaac) da uredi izvođenje lobotomije koja bi Baby Doll trebala trajno ušutkati. Dok čeka dolazak kirurga, Baby Doll počinje maštati kako se nalazi u bordelu gdje je zatočena s nizom drugih mladih djevojaka koje egzotičnim plesom i na druge načine "opslužuju" elitne goste, uključujući tajanstvenog High Rollera koji dolazi za pet dana. Baby Doll je novopristigla djevojka, ali se odmah istakne nevjerojatnim plesnim talentom. Svojim je nastupima u stanju ne samo hipnotizirati madam, makroa i klijente, nego ući u trans koji je odvodi u još jedan svijet – gdje joj tajanstveni Mudrac (Glen) daje upute pomoću kojih bi se trebala pobjeći zajedno sa svojim su-uznicama i novostečenim prijateljicama.
Prvi Snyderov film temeljen na originalnom scenariju
Sucker Punch je predstavljao novu stranicu u Snyderovoj karijeri, i to u smislu da predstavlja prvi film temeljen na originalnom scenariju, a ne da je riječ o remakeu ili adaptaciji već postojećeg ostvarenja. "Originalnost" se, međutim, u ovom slučaju može shvatiti prilično uvjetno, odnosno u istom onom smislu koliko se originalnim mogu smatrati filmovi iz Tarantinovog opusa. Snyder i njegov kolega Shibuya obilato crpe inspiraciju iz korpusa eksploatacijskih B-filmova 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih, ali se tu mogu pronaći i reference i na nešto svježija ostvarenja, uključujući i prošlogodišnji Početak, odnosno korištenje narativne strukture priče u priči. Međutim, upravo je taj, danas prilično moderni i "fancy" stil filmskog pripovijedanja glavni razlog zašto je Sucker Punch tako omražen među kritičarima; za razliku od Nolanovog filma, ovdje on nije glavni "štos" nego tek sredstvo da Snyder postigne ono što stvarno zapravo želi od svog filma.
A taj cilj je, prema samom Snyderovom priznanju, trebao biti serija najspektakularnijih akcijskih scena koje se mogu napraviti uz današnju CGI tehnologiju. Snyder je u tom smislu dobro raspolagao sa 80 milijuna dolara budžeta, i jedino ograničenje su mu bili vlastita mašta i cenzorski standardi kojima je, za razliku od prethodnih ostvarenja, pokleknuo i radi PG-13 rejtinga "očistio" te scene od svih potencijalno problematičnih sadržaja. Međutim, čak i nakon takvog "retuširanja" su te akcijske scene postale izvor kontroverze, i to zbog banalne činjenice da se orijaškim samurajima, zombificiranim vojnicima njemačke carske vojske, orkovima, zmajevima i robotima-ubojicama suprostavljaju teško naoružane, ali istovremeno i oskudno odjevene djevojke. Iako je Snyder pokušao svoj film opisati kao "feministički", većina kritičara je sve to shvatila kao ciničan pokušaj da se eksploatira fascinacija seksom i nasiljem od strane pretežno muške, geekovske publike.
Scene koje protagonistice te eksploatacije stavljaju u nadrealne svjetove su dojmljive, ali je ipak još dojmljivije kako je Snyder – koristeći vizualno ostvarenje "krkanskih" i geekovskih fantazija kao podlogu – oko toga uspio napraviti jednostavnu, ali koliko-toliko efektnu priču. Mladoj Australki Emily Browning (poznatoj po Nizu nesretnih događaja) ova uloga, međutim, neće biti najzahvalnija u karijeri, s obzirom da je njen lik manje upečatljiv od likova njenih drugarica koje tumače Abbie Cornish i Jena Malone, odnosno negativca koga tumači Oscar Isaac. "Prozaičnije" razine stvarnosti u kojima obitavaju protagonisti se također čine pre-stiliziranim, gotovo na granici parodije, a ni izbor glazbe koja bi trebala služiti kao svojevrsni komentar radnje se ne čini previše sretnim. Ipak, najveći problem filma je nekatartička završnica, odnosno "neočekivani" obrat u priči ("iznenadni udarac" kako bi se doslovno preveo originalni naslov). Ona se doima previše izvještačenom i gledateljima kvari dojam o filmu uglavnom lišenom dubljeg sadržaja i čija je glavna vrijednost upravo u dojmovima. Ipak, i takav dojam je, s obzirom na niske standarde na koje su nas naučile Snyderove manje talentirane i kompromisima sklonije kolege, daleko bolji od onog kojega pruža većina današnjih holivudskih blockbustera.
OCJENA: 6/10