Piše: Dragan Antulov
VOLIM TE, PHILIP MORRIS
(I LOVE YOU, PHILIP MORRIS)
uloge: Jim Carrey, Ewan MacGregor, Leslie Mann, Rodrigo Santoro
scenarij: Glenn Ficarra & John Requa
režija: Glenn Ficarra & John Requa
proizvodnja: Europa, SAD/Francuska, 2010.
trajanje: 100 '
Nesrazmjeno veliki broj homoseksualaca među pripadnicima glumačke profesije se ponekad tumači hipotezom prema kojoj su oni, odmalena naučeni na nesklad između društveno uvjetovane "rodne uloge" i svoje prave prirode, prisiljeni na pretvaranje te tako stječu određene vještine koje dobro dođu na "daskama koje život znače". Ako bi se ta hipoteza mogla primijeniti na svijet kriminala, onda bi se i među profesionalnim varalicama moglo pronaći nesrazmjerno veliki broj osoba homoseksualnih sklonosti. Jedan od najpoznatijih primjera je Steven J. Russell, koji je stekao nadimak "Kralj varalica" zahvaljujući dojmljivoj karijeri opisanoj u knjizi Stevena McVickera, kasnije adaptiranoj u igrani film Volim te, Philip Morris.
Na početku filma Russell (Carrey) se doima primjernim članom američkog društva – policajac, bogobojazni kršćanin te uzorni suprug i otac. Međutim, dijelom zbog prometne nesreće u kojoj je jedva preživio, odlučuje prekinuti s licemjernim dvostrukim životom, supruzi (Mann) priznaje da je homoseksualac te odlazi u Miami živjeti s mladim ljubavnikom Jimmyjem (Santoro). Takav životni stil, međutim, mnogo košta i Russell ga počinje financirati prvo sitnim, a onda sve krupnijim prijevarama. Kada zbog njih završi u zatvoru, tamo upozna stidljivog, ali zgodnog Philipa Morrisa (MacGregor) koji postaje ljubav njegovog života. Kada ih okolnosti rastave, Russell bježi iz zatvora, a potom koristi sve svoje vještine varalice kako bi Philipa Morrisa doveo na slobodu i s njim uživao u prijevarama stečenom bogatstvu.
Zbog straha od homofobne publike film nije dobio pravu distribuciju
Volim te, Philip Morris je u filmskom svijetu stekao reputaciju odbačenog djeteta, s obzirom da mu, usprkos dobre prođe na festivalima, vodeći holivudski studiji – što se tumačilo strahom od homofobne publike – nisu htjeli dati pravu distribuciju. Iako se mora priznati da je u pitanju jedna od neobičnijih, pa i hrabrijih, uloga u karijeri Jima Carreya, negdašnjeg kralja PG-13 komedija koji ovdje nastupa u za Hollywood prilično eksplicitnim scenama gay seksa, holivudski glavešine svoju skepsu ipak mogu braniti tvrdnjom da ovo možda i nije bio tako dobar film.
Problem je vjerojatno u scenarističkom paru Glenna Ficarre i Johna Reque koji se ne snalazi iza kamera, odnosno ne zna odrediti pravu ravnotežu između komedije i patetike. Ne postoji ni osjećaj za ritam, pa nakon vrlo dobrog početka u kome su predstavljeni likovi slijedi monotoni i ponavljajući bjegovi protagonista iz zatvora. Ipak, ako je nešto presudilo ovo filmu, onda je to bio tajming, odnosno svjetska kriza zbog koje prosječni član publike ne može navijati za protagonista koji bezočno krade tuđi novac kako bi uživao u nezarađenom luksuzu.
OCJENA: 4/10