Piše: Dragan Antulov
OTOK SHUTTER
(SHUTTER ISLAND)
uloge: Leonardo di Caprio, Mark Ruffalo, Michelle Williams, Beng Kingsley, Max von Sydow, Emily Mortimer, Patricia Clarkson, Ted Levine
scenarij: Laeta Kalogridis & Steven Knight (po romanu Dennisa Lehanea)
režija: Martin Scorsese
proizvodnja: Paramount, SAD, 2010.
trajanje: 138 '
Scorsesejev "Oscar" za Pokojne se u mnogo čemu može usporediti s izborom Baracka Obame za američkog predsjednika. U oba slučaja je glavni motiv glasača bilo nastojanje da se opere vlastita nečista savjest i isprave davne nepravde, a ne uvjerenje kako je riječ o uistinu najboljem kandidatu koji se našao na raspolaganju. Zlobnici bi rekli da se Scorsese, slično kao i trenutni stanar Bijele kuće, jednom kada je najvažnija nagrada skinuta s dnevnog reda, više ne može nadati ponavljanju istog dostignuća. Time bi se, između ostalog, objasnilo zašto je studio Paramount najnoviji Scorsesejev film Otok Shutter odlučio distribuirati u veljači, umjesto da ga je krajem prosinca ubacio u unaprijed izgubljenu oskarovsku bitku s Avatarom i Narednikom Jamesom.
Radnja se temelji na istoimenom romanu Dennisa Lehanea, književnika čiji je opus služio kao zahvalan predložak za filmove, o čemu najbolje svjedoči Mistična rijeka. Zaplet započinje u jesen 1954. godine kada federalni šerif Edward "Teddy Daniels" (di Caprio) zajedno sa svojim novim partnerom Chuckom Auelom (Ruffalo) dolazi na Shutter Island, sumorni otok u blizini Bostona a na kome je izgrađena psihijatrijska bolnica u kojoj se liječe duševno bolesni osuđenici. Danielsov je zadatak istražiti zbunjujući slučaj Rachel Solando (Mortimer), pacijentice koja je netragom nestala usprkos više nego dojmljivim mjerama sigurnosti. Istragu oteža oluja koja je otok odsjekla od svijeta, ali i izrazito neprijateljski stav osoblja na čelu s dr. Cawleyem (Kingsley). Daniels, kojega opsjedaju sjećanja na tragično preminulu suprugu (Williams), ali i strahote kojima je svjedočio kao sudionik drugog svjetskog rata, počinje sumnjati da se na otoku zbiva nešto mnogo strašnije od bijega duševno poremećenog ubojice.
Film se ne može mjeriti s Taksistom ili Dobrim momcima, ali...
Producentska odluka da se s Otokom Shutter ne ide na "Oscare" izgleda sasvim opravdana, jer je riječ o ostvarenju koje se teško može mjeriti sa Scorsejevim remek-djelima kao što su Taksist i Dobri momci. To ne znači da je u pitanju loš film, naprotiv. Njime Scorsese pokazuje koliko je kopalja ispred prosječnih filmaša koji bi od predloška napravili jeftinu, predvidljivu i rutinersku kombinaciju psihološke drame i gotičkog horora. Veliki trud koji je uložio – i u čemu mu pomaže glumačka ekipa koju čini i nekoliko "oskarovaca" – se može objasniti i nastojanjem da skepticima još jednom pokaže kako zna raditi filmove žanrovski i atmosferom daleko od opakih ulica New Yorka koje su mu služile kao najbolja inspiracija.
Slično kao i u Dobu nevinosti, povijesnoj melodrami gdje je tukao Merchant-Ivory na njihovom terenu, ovdje pokazuje da se može nositi s materijalom za koji se prije jednog desetljeća nenadmašnim stručnjakom držao M. Night Shyamalanom. Stječe se dojam da je Scorsese nastojao biti što vjerniji predlošku, pa je tjeskobna atmosfere otoka pojačana podsjećanjem na tjeskobu hladnoratovskog i nuklearnim oružjem ugroženog svijeta 1950-ih, a među brojnim digresijama se našlo mjesta i za događaje nalik na Bleiburg. S druge strane, to film čini izuzetno dugim i gledatelju daje niz prilika da davno prije završetka pogodi "iznenadni obrat" u posljednje vrijeme karakterističan za ovaj žanr. Zbog svega toga Otok Shutter više sliči na Scorsejevu stilsku vježbu nego kao na punokrvno ostvarenje. Ali i takva stilska vježba zaslužuje daleko više preporuke nego mnogi razvikani naslovi na našem kino-repertoaru.
Ocjena: vrlo dobro
---------------------------
patološki slučaj
loše
podnošljivo
solidno
vrlo dobro
izvrsno
remek djelo