Konačno malo zabave!
Mislim da je autor članka suviše kritičan, jer Jezikova juha je vrlo simpatična
i zabavna emisija.
Pa što ako se "scenarij" ponavlja (kuhanje hrane,uvid u čistoću kuhinje,sukob
s kuharom,razgovor s vlasnikom,zajedničko kuhanje s dobrim rezultatom itd.)
Meni ništa ne djeluje namješteno i unaprijed dogovoreno, već naprotiv životno
i stvarno (sem gostiju), a što je po mom mišljenju vrlo bitno.
Sam Stephan je vrlo interesantna, energična, sposobna i nadasve šarmantna
osoba s tim svojim francuskim naglaskom.
Pa i ako se sadržaju emisija nešto može zamjeriti (isti scenarij) ono zanimljivo
i privlačno daleko prevladava.
A uostalom, kakav bi to različit scenarij trebao biti?
Ako se govori o restoranu, vlasniku, konobarima, kuharu, nečistim kuhinjama,
nezadovoljnim i zadovoljnim gostima, kuhanju, što onda treba i može biti
scenaristički bitno drugačije?
U takvoj emisiji ne očekujemo književne kritike niti aktualne svakodnevne
događaje.
Kritika nije na mjestu.
Bravo za Stephana i autore!