PIŠE: Katarina Hrgović
Najnovije izvješće Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokazalo je da prosječni Hrvat dnevno utroši čak četiri sata gledajući televiziju, odnosno 28 sati tjedno, što znači da tijekom cijelog životnog vijeka provedemo više vremena ispred ove "magične kutije" nego na poslu. Statistike pokazuju da Amerikanci ispred telke provedu osam sati dnevno, što ih stavlja na sam vrh ove ljestvici. Slijede ih Grci sa šest sati, dok treće mjesto Hrvati dijele sa Dancima i Poljacima.
Koliko god ova statistika bila zabavna, ona je zapravo poražavajuća, ako ćemo vjerovati znanstvenom aspektu ove cijele priče. Naime, lord Richard Layard, profesor London School of Economics koji je uz nobelovce Josepha Stiglitza i Amartya Sena utvrdio je da sreća utječe na blagostanje cijele nacije, odnosno da gledanje televizije povećava osjećaj nezadovoljstva i smanjuje sreću.
Razlog tome jest što smo neprestano bombardirani slikama lijepih, mršavih i bogatih ljudi koji imaju sve što im srce želi, pa kada pogledamo naše živote koji su prepuni nesavršenosti i kojekakvih promašaja, gubitaka i neuspjeha osjećamo se nezadovoljno i depresivno. Ove slike "savršenog života" najčešće promoviraju upravo najgledanije stvari, a to su televizijske sapunice i reklame.
Uzevši sve to u obzir, nije ni čudo što su Hrvati sve nezadovoljniji, a po tome i manje učinkoviti u naporima poboljšanja kvalitete svojih života.