“Postoji vrlo realna šansa da će mi ovo biti posljednji film u karijeri”, u jednom je intervjuu izjavio Ken Loach, jedan od najvećih britanskih redatelja posljednjih šest desetljeća koji je u 87. godini života snimio svoj novi film - humanističku dramu Stari hrast koja od četvrtka, 14. ožujka kreće s prikazivanjem u kinima diljem Hrvatske.
Vlasnik triju prestižnih britanskih nagrada BAFTA te dvije Zlatne palme za remek-djela Vjetar koji povija ječam i Ja, Daniel Blake, Ken Loach svakako spada u najnagrađivanije europske filmske autore uopće s preko stotinu osvojenih nagrada i priznanja na raznim međunarodnim festivalima diljem svijeta. Njegovo novo djelo, film Stari hrast nikako nije izuzetak. To je sveukupno čak petnaesti film u njegovoj karijeri koji se natjecao za Zlatnu palmu u Cannesu, inače najprestižnijoj nagradi kad su filmski festivali u pitanju i po tome drži apsolutni rekord - niti jedan redatelj s toliko filmova nije se natjecao u službenoj konkurenciji tog najuglednijeg međunarodnog festivala. Rijetko koji filmski autor može se pohvaliti s tolikim brojem kvalitetnih naslova koliko ih je Loach snimio tijekom posljednjih šezdeset godina. Na film Stari hrast kojeg je napisao Loachov sada već ustaljeni scenarist Paul Laverty može se gledati i kao na završni dio neslužbene trilogije koja je započela spomenutim remek-djelom Ja, Daniel Blake, a nastavila se s odličnim Oprostite mimoišli smo se. Oba ta filma hrvatska je publika imala priliku vidjeti u kinima, a od četvrtka, 14. ožujka na kino program stiže i njegov posljednji uradak Stari hrast.
U filmu Stari hrast radnja je smještena na sjeveroistok Engleske, u okrug Durham tijekom 2016. godine, inače nulte godine Brexita, a fokus stavlja na porast desnog ekstremizma koji se javlja kao odgovor na dolazak izbjeglica iz Sirije i drugih ratom razorenih zemalja. Tommy Joe Ballantyne koristeći dršku metle iznova i iznova ogorčeno pokušava namjestiti ‘K’, zadnje slovo naziva svog puba, koje se neumoljivo klati na pročelju. Ono se zadrži nekoliko sekundi, a potom opet sklizne u stranu – kao i njegova trošna birtija; ti pokušaji tek su privremeni popravak temeljito trule situacije. Stari hrast posljednji je preostali pub u turobnom selu dokrajčenom zatvaranjem rudnika u 80-ima, od kada je broj stanovnika u stalnom padu. Posljedično, kuće su jeftine i dostupne, idealno utočište za Sirijce koji bježe od divljačkog rata, ali tek da bi se našli u žarištu novog neprijateljstva i ksenofobne napetosti među nepovjerljivim domaćinima. Što učiniti kada potlačeni postanu tlačitelji? Kako spojiti ove dvije naizgled različite skupine, a zapravo obje traumatizirane i ugnjetavane? Stari hrast beskompromisna je drama vođena bijesom, empatijom i neugašenim idealizmom, krajnji dokaz da Loach nikada nije zastranio od svojih uvjerenja.
Unatoč tome što su njegovi likovi u filmovima učestalo nesretni i mizerni, Loach ostaje optimistom. On u svojim uratcima želi vjerovati da su ljudska bića u svojoj esenciji dobronamjerna, bez obzira što je njihovo ponašanje formirano lošim društvenim okolnostima. I upravo je to duhovna srž filma Stari hrast čiju okosnicu čini odnos između vlasnika puba i sirijske izbjeglice. Glavne uloge u filmu pripale su Daveu Turneru i Ebli Mari. Turner je inače bivši vatrogasac pa zbog toga film sadržava scenu u kojoj pripadnici lokalne vatrogasne postaje dođu u pub ostaviti namirnice. Redatelj Loach u nekoliko je različitih intervjua istaknuo da Stari hrast nikako nije “politička optužba” već “jednostavna priča koja jednostavno reflektira sustav u kojem još uvijek postoje dobri ljudi”.
Paul Laverty glavni je scenarist Loachovih filmova još od ranih devedesetih, a u ovom filmu - kao i u mnogima prije njega - odlučio se baviti gospodarskim, političkim i društvenim okvirima iz kojih proizlazi revolt prema migrantima: “S jedne strane taj je bijes legitiman, ali morate razmisliti o pravom krivcu i ipak imati empatije kako biste se stavili u cipele tih ljudi”, u jednom je intervjuu izjavio škotski scenarist.
S filmom Stari hrast Loach i Laverty željeli su se prvenstveno pozabaviti temom nade u zabačenom, zaboravljenom mjestu na sjeveroistoku Engleske, mjestu koje je nekad bilo sinonimom industrijskog rada, a danas uglavnom propadanja i nesloge među lokalnim stanovništvom. Ipak, unatoč svemu negativnom što okružuje okrug Durham, Loach i Laverty uspijevaju pronaći tračak optimizma za neku bližu budućnost što Stari hrast svakako čini filmskim uratkom o kojem će se dugo pričati i koje će pronaći svoje mjesto na listama ponajboljih ostvarenja ovog velikog britanskog redatelja.
Humanistička drama Stari hrast u domaća kina stiže u četvrtak, 14. ožujka.