Francuski filmski redatelj Jacques Rivette, rođen u Rouenu 1928. godine, preminuo je ovoga petka u dobi od 87 godina. Svoju filmsku karijeru započeo je kao pisac filmskih kritika i urednik časopisa Cahiers du Cinéma (1963–65).
Kao važan, ali često zaboravljani pripadnik francuskog novog vala, uz Jeana Luca Godarda i Francois Truffauta razvio je karijeru prepunu najrazličitijih eksperimentalnih filmova. Uvijek se kretao nekonvencionalnim putem, a njegovi filmovi unijeli su brojne modernističke elemente u filmsku umjetnosti.
Njegov filmski prvijenac
Pariz nam pripada (
Paris nous appartient, 1961.) zasnovan je na improvizaciji, jednoj od brojnih inovacija ovog redatelja.
Glavne karakteristike Rivetteovih filmova često su publici postavljale zahtjevne zadatke, a zahvaljujući tome nije postigao popularnost poput pojedinih kolega novog vala. Iscrpno pripovijedanje i dekonstrukcija klasičnih elemenata fabule samo su neki od postmodernističkih pristupa Rivettea. Njegovi filmovi trajali su i po nekoliko sati a među njima se ističe Out one (1971.), gotovo epsko iskustvo u trajanju od 13 sati.
Ne podvrgavajući se obrascima komercijalne kinematografije stekao je status jednog od najosebujnijih redatelja.
Njegov opus često je zazivao i literarne uzore pa su tako njegovi najpoznatiji filmovi adaptacija romana D. Diderota Redovnica (La Religieuse, 1966) i novele H. de Balzaca Lijepa gnjavatorica (La Belle Noiseuse, 1991).
Uz spomenute filmove Jacques Rivette ostat će zapamćen po brojnih filmovima koji uključuju:
Sjeverni most (Le Pont du Nord, 1981),
Ludu ljubav (L’Amour fou, 1968),
Céline i Julie idu na jedrenje (Céline et Julie vont en bateau, 1974),
Sjeverozapadni vjetar (Noroît, 1976) i
Djevicu Ivanu (Jeanne la Pucelle, 1994).
M.M.