“Film bez greške”, “Nevjerojatan”, “Veličanstven”, “Maestralan”… ovo su samo neki od hvalospjeva koje je u posljednjih nekoliko mjeseci dobio novi fantastičan film prominentnog talijanskog redatelja Mattea Garronea kojem snimanje sjajnih filmova nikako nije stran pojam.

Drama Ja, kapetan odmah je na premijernoj projekciji na filmskom festivalu u Veneciji u rujnu prošle godine privukla pozornost kada su punih trinaest minuta trajale ovacije publike nakon filma, a kruna je svakako bila i nagrada Srebrni lav koju je Garrone osvojio za najbolju režiju. Od tada pa sve do danas, film Ja, kapetan nastavio je dobivati pohvale kritike i publike te povećavati broj osvojenih nagrada i priznanja među kojima su svakako čak sedam osvojenih prestižnih talijanskih nagrada David di Donatello, uključujući za najbolji film i režiju te nominacije za nagrade Europske filmske Akademije (film i režija), Zlatni globus (strani film) te, u konačnici, Oscar, u kategoriji najboljeg međunarodnog filma. Nakon izvrsnih filmova Gomora i Dogman koji su također osvajali razna priznanja na uglednim festivalima diljem svijeta, Garrone je snimio još jedan fascinantan film, ovaj put pravu epsku priču o problemima afričkih migranata koja baš nikoga tko ju pogleda neće moći ostaviti ravnodušnim. Pored režije film Ja, kapetan najviše je hvaljen zbog snažnog glumačkog debija tinejdžerske zvijezde Seydoua Sarra koji je na Veneciji osvojio nagradu za najboljeg mladog glumca. Nagrađivana drama Ja, kapetan svakako spada u sam vrh filmske ponude ove godine koja od četvrtka, 27. lipnja konačno stiže i u domaća kina.

Film Ja, kapetan epska je priča o tinejdžeru koji skupa sa svojim rođakom odluči napustiti Dakar u Senegalu te se zaputiti do Europe. Riječ je o modernoj odiseji o Seydouu i Moussi u kojoj dvojica protagonista moraju nadvladati niz ozbiljnih prepreka kako bi došli do svog konačnog cilja za kojeg smatraju da će im osigurati bezbrižniji život. Tijekom svog putovanja primorani su učestalo se mijenjati, sve dok Seydou u konačnici ne postane junakom. Ova velika avantura svog će gledatelja odvesti kroz pogibeljnosti pustinje i mora te dvosmislenosti i proturječnosti ljudskih bića tijekom kojih se snovi, nade i ambicije glavnih likova pretvaraju u surovu borbu za preživljavanjem…

Imena Kouassi Pli Adama Mamadou, Amaud Zohin, Amara Fofana, Brhane Tareke ili Siaka Doumbia ne znače nam gotovo ništa. No, to su migranti iz stvarnog života koji su s redateljem filma Ja, kapetan Matteo Garroneom odlučili podijeliti svoja iskustva teškog putovanja iz Afrike do Europe u potrazi za boljim životom. Garrone je već od ranije imao ideju snimiti film o migrantima iz Afrike, ali tek nakon što je upoznao stvarne osobe koje su proživjele ono o čemu je on želio snimiti film odlučio je napisati scenarij temeljen na njihovim životnim pričama. Skupa s Massimom Gaudisom, Massimom Ceccherinijem i Andreom Tagliaferrijem, Garrone je u konačnici osmislio priču o dvojici mladih tinejdžera koji se iz Senegala žele domoći talijanske obale u kojoj vide spas za sebe, ali i za svoju obitelj. Budžet filma iznosio je 11,2 milijuna eura, a proces potrage za glumcima koji bi na najuvjerljiviji način portretirali dvojicu migranata u potpunosti je bio obavljen na afričkom kontinentu. Glumci Sarr i Fall rodom su iz Dakara gdje se dobar dio filma snimio, a snimalo se također i u Maroku i Italiji punih trinaest tjedana. “Kada sam prvi put pogledao film, ostao sam bez teksta preko pet minuta”, u jednom je intervjuu objasnio Amara Fofana, čovjek koji danas živi u Belgiji, a po čijoj životnoj priči je dio filma snimljen: “Gledajući scene koje sam i sam doživio, nasilje i mučenje pomiješano s emocijama koje sam film donosi… nije to bilo lako za gledati”, objasnio je Fofana koji danas živi i radi u Belgiji te koji izražava zadovoljstvo s načinom na koji film Ja, kapetan rezonira sa zapadnjačkom, ali i afričkom publikom te se nada da će “ljudi koji pogledaju film shvatiti koliko nam je bilo teško”.

Redatelj i scenarist Matteo Garrone priznao je da je bio vrlo zabrinut u vezi filma Ja, kapetan te da mu je trebalo čak osam godina kako bi se odlučio snimiti ga: “Mučio me rizik potencijalne eksploatacije migranata te činjenica da bih njihovo putovanje, ono što su oni prošli, ispričao kroz svoje oči”, izjavio je u intervjuu nakon što je film dobio nominaciju za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma te nadodao: “U posljednjih petnaest godina, 27 tisuća ljudi umrlo je u pokušaju ostvarivanja putovanja koje prikazujemo u filmu. Željeli smo dati vizualnu formu dijelu putovanja migranata koje mi zapravo nikad ne vidimo. Sve što vidimo jest kad oni već dođu na našu talijansku obalu i to najčešće vidimo samo na televiziji u formi vijesti. Nemamo blagog pojma o tome što su sve proživjeli kako bi stigli do nas.”. Kritika je uglavnom složna da Garrone u filmu Ja, kapetan maestralno portretira svijet trgovine ljudima i ilegalnih prelazaka granice dok istovremeno predivna fotografija Paola Carnera daje nužno potrebnu protutežu teškim situacijama u koje zapadaju dvojica protagonista. Film je također ispunjen i ponekim nadrealnim elementima koji ublažavaju određene scene, poput onih koje se odvijaju u modernoj Libiji, a činjenica da nakon svega postoji sretan kraj daje završni pečat njegovoj kvaliteti.

Na internetskoj stranici Rotten Tomatoes koja se bavi prikupljanjem ocjena filmskih kritičara, Ja, kapetan do danas je skupio 96% pozitivnih tekstova temeljenih na preko stotinu zaprimljenih kritika. Ocjena publike nije ništa drugačija; čak je 89% gledatelja izjavilo da im se film iznimno svidio što samo dodatno pojačava činjenicu da se radi o jednom od najboljih i najhvaljenijih filmova godine. Uz sjajne glumačke nastupe dvojice mladih tinejdžera koji se praktički prvi put pojavljuju na filmu, fascinantnu fotografiju i besprijekornu režiju, drama Ja, kapetan svakako spada u sam vrh trenutačne kino ponude koji se nikako ne smije propustiti.

Fascinantna drama Ja, kapetan u domaća kina stiže u četvrtak, 27. lipnja