Kada jedna sudionica kaže kako ne bi mogla slušati tatu (po uzoru na Blanku Vlašić) to je odličan primjer  pokvarenosti društva. Kao bolest se proširila samovolja djevojaka i žena, ali društvo se može i prežaliti, no sebe teško mogu izvući. Nije svjesna ova što govori, a kaže, osim što ne bi slušala tatu /naravno, a koga bi drugog, jedino sebe/ kako se ne bi, tj. ne isplati mučiti, žrtvovati, raditi. Da sve te riječi izlaze iz neprirodnog izvora, potkrepljuje i opaska da bi ona tati ... sve po spisku, opa! Kada bi zivjeli u istini, onda bi imali snage reci za one o kojima govore da su uglavnom zabasali...