Vidjevši kakvi sve vrsni glumci glume u ovom filmu, očekivao sam nešto u stilu Fuquainih filmova Dan obuke i Zakon ulice, no Ponos i slava nije ni blizu tim naslovima. Da li je stvar u prevelikim očekivanjima? Ne znam. Opet ne može se ni reći da je film loš, ali da je nekako prosječno ostvarenje, to da.
Iako film ima svojih trenutaka, moram spomenuti jednu scenu koja mi nije sjela. Naime radi se o sceni tučnjave u baru između Edwarda Nortona i Colina Farrella pri samom kraju filma. Norton je sjajan glumac, ali je potpuno fizički inferioran u odnosu na Colina Farrella, te je sama tučnjava blago neuvjerljiva, pogotovo kad ga Farrell uhvati u zahvat iz kojega se nije tako lako izvući (to će potvrditi svatko tko se bar jednom tukao u životu), a on se oslobodi bez ikakvih problema, i to ne jednom, da bi na kraju i pobijedio. Navedena scena je evidentna pogreška redatelja koji je bolje trebao iskoristiti vrline oba glumca.
Ipak, da ne bude sve tako crno, izdvojio bih minijaturu Jennifer Ehle čiji lik u filmu umire od raka (pojavljuje se u nekoliko scena ostavivši pritom moćan dojam žene koja umire i polako se oprašta od života, djece i muža), te Colina Farrella koji svojom energičnom glumom dominira u svakom kadru i lako navodi gledatelja da u jednom trenutku navija protiv njega, a u drugom žali za njegovim likom.
Sve u svemu solidan film o korumpiranim policajcima i njihovim vezama s kriminalcima i kriminalom.