Jedan od onih „malih“ filmova koji nažalost prilično neprimetno prolaze u bioskopima.  A, to je baš nepravda…

Jer, ovo ostvarenje čuvenog Britanca Kena Louča, može da predstavlja pravi putokaz mlađima kako treba napraviti dobar film, a pri tom biti itekako društveno angažovan. I usput ispričati toplu priču o ljubavi, ponosu i strasti. Uf, malo li je…

dalje...

obožavam neameričke filmove...hvala na ovome.

Evo pogledala ga sinoć i mogu reći da je film ok. Nije briljantan, ponajviše radi neujednačene režije, gdje je film na mahove dosadan. Ono što mi se sviđa je što film prema kraju ide na bolje (obično je obrnuto), tako da mi je drago da ga nisam ugasila tamo negdje na drugoj četvrtini kad mi je bio zijev (dio kad mu u imaginarni svijet ulazi njegov idol je relativno dosadno napravljen i ti segmenti filma su mi najdosadniji).

Film ima taj, meni najdraži, engleski šarm i vrckavost, ima nešto dobrog humora i ima drame... 

Scenarij mi je jako dobar, dok mi je ta režija tako-tako... Gluma prilično uvjerljiva!

Još jedan minus ide na duljinu filma; bilo bi bolje da traje standardnih 90 minuta (da su skraćeni dijelovi sa imaginarnim likom jer ionako nisu razrađeni dovoljno dobro da bi dodali neku filozofsku i umjetničku vrijednost filmu - kad pogledate shvatit ćete na što mislim kad kažem filozofsku).

7/10.