Ovo je patetika nad patetikama.

Najpateticnija serija svih vremena gdje patetika izbija iz maltene svakog kadra, svakog dijaloga, svakog pokreta, svake misli glavnih glumaca.

A Apple narucio dvije sezone tog pseudointelektualno-emotivnog srota kojem ni balade Balasevica po koncentraciji patetike ne mogu konkurirati sto je valjda svjetski rekord.

U Apple tv misle da kad imas love ocito ti ne treba pamet. Nakrcas seriju zvucnim imenima i zacinis je gustom, najguscom mogucom smjesom patetike u povijesti ljudskog roda i evo ti gledanost!

Ne sjecam se da mi je ikad ijedna razvikana serija s poznatim glumcima izazvala takav osjecaj nesnosljivosti. Od prve minute dosadno, razvuceno, negledljivo. I nadasve glupo zbog obilja patetike.
Citavo vrijeme gledanja, a to je bilo u prosjeku oko tri minute po epizodi, pratio me je tako jak osjecaj srama da mi je bilo neugodno, cak nemoguce za gledati epizodu duze od nekoliko mjnuta. Kakvi li su to pateticni dijalozi, pa svatko s mrvicom srama ovo mora ugasiti puno prije kraja epizode. Valjda producenti znaju gdje lezi love pa podilazenjem najtupljem sloju drustva, a to su oni koji vjeruju mainstream medijima i onima kojima su voditelji medijske zvijezde (a isti cine vecinu tv publike) zele ostvariti profit jer ja za ovu epsku dozu sramocenja ne bih mogao naci drugi razlog.

P.S. Nazalost ni ona serija Dickinson nije im puno bolja, a tema zahvalna da nee moze bit zahvalnija.

Nastavio sam pratiti ovu popularnu seriju (par minuta po epizodi) kojoj se i dalje zbog iritantno dosadnih, razvucenih i izvjestaceno ispraznih dijaloga (i kadrova) nije moguce duze posvetiti, a zbog ogromne kolicine patetike pogotovo kad se radi o kadrovima live showa od cega svjetski rekord u nelagodi ide onoj objavi Anistonice o sexualnom napastvovanju u prvoj epizodi i ono kad u trecoj ili cetvrtoj epizodi u live program ukljuce mamu of RW, nemoguce mi je ne biti zaplahnut osjecajem srama i nelagode. Ova pseudointelektualna (u seriji nema bas nista inteligentno) i pseudoemotivna (u seriji nema bas nista emotivno) tv serija ne nudi ni trunke real life autenticnosti cime bi se serija trebala baviti kako bi nam valjda priblizila zivot aktera neke tv postaje kakve gledamo u stvarnosti, umjesto toga ovo vise lici na nekakvu losu sapunicu.

Popularnost ove serije trebali bi istrazivati psihijatri i sociolozi kako bi ispitali fenomen patetike u funkciji osvajanja umova gledatelja, po meni zbog kolicine patetike, jos nezabiljezen u povijesti televizijske produkcije kao zabrinjavajuci pokazatelj koliko se covjecanstvo duhovno moze srozati.