kritičari kažu najbolji film 2014. pa i "šire"...ok, iako je film duuuuuugačak,  i moj medvjeđi mozak vidi umjetničku vrijednost ovog filma, 12godišnji uloženi trud cijele ekipe, odličnu glumu, i  iako se u filmu ništa posebno ne događa, radnja je hipnotizirajuća ali i likovi kao da su hipnotizirani...stravično...s druge strane, ima jedna rečenica u filmu koja dobro i ukratko opisuje cijeli film :"zar je to to, zar je to sve, očekivala sam nešto više" i nakon filma djeluje mi kao sprdanje samog autora sa svojim filmom, jer prikazati 15 godina života jedne obitelji tako linerarno i bez emocija stvarno je strašno. Da nije bilo problematičnih muževa,  koji su unijeli nemir i sukob u film, pa na što bi to ličilo?? istovremeno, film izgleda potpuno promašeno  i potpuno pogođeno, ako je to moguće, jer svatko normalan negira takav prikaz prolaznosti naših života, a ujedno je i "pod"svjestan da "nema tu nešto više" ...čini mi se da ja živim drugačije, ali sam se bogme zamislio... 

film sam odgledao i jednostavno zaboravio,a nisam dementan..

Film mi je veće razočarenje. Jedina posebnost ovog filma je to što je sniman 12 godina, dakle to što glavni likovi stare u realnom vremenu, ali sve ostalo je ispodprosječno. Postoji pregršt puno boljih filmova s takvom tematikom i mislim da su sve te nominacije u stvari nagrada za uložen trud u snimanje, a ne ocjena kvalitete.

Žao mi je što Akademija nije prepoznala umjetničku vrijednost ovog filma, no ne sumnjam da će je poklonici sedme umjetnosti znati prepoznati..

dosada i ispraznost nisu neke vrijednosti,ovaj oskar za patriciu je bio iz samilosti

Nis posebno...dosada

dosadno, glupo.

Evo napokon da sam i ja pogledao ovaj film i mogu reći da me je oduševio. Iznenađen sam što čitam tako negativne komentare vezane uz njega, jer meni nije bio ni dosadan, a ponajmanje isprazan.

Eh sad, zašto? Prvenstveno ovaj se film bavi odrastanjem u modernom svijetu i društvu i za očekivati je da u njemu neće biti puno emocija, potresnih životnih događaja, a da ne spominjem patetike. Film odlično oslikava odrastanje moderne mlade osobe dotičući se tema kao što su npr. utjecaji društva, tehnologije, društvene mreže, obiteljski odnosi itd. Upravo zbog toga ovaj se film teško može usporediti sa recimo Pričom iz Bronxa, jer život prije i sad nije isti. No ono što je možda najbitnije  da je redatelj uspio napraviti zanimljiv film (barem meni) sa jednom potpuno običnom životnom pričom, bez ikakvog pripovjedanja i monologa što je za film u kojemu radnja traje više godina  jako teško. Ono što bih još nadodao je to da je zapravo vrlo lagan za gledanje, a poruke i misli koje odašilje mogu se lako shvatiti.

Razumijem da se ovaj film neće svakome svidjeti i da će nekom biti malo dosadan,ali nerazumijem da netko može reći da je glup i isprazan.

AJME MENI sto je ovo bilo dosadno,ne sjecam se apsolutno niceg..
kriticari kazu da je film pomaknuo granice,je.. ali u gluposti i maltretiranju gledatelja