sinoć me uhvatila neka nesanica pa sam malo vrtio programe na tv-u i naletio na ovaj film,odmah da kažem kako mu ocjenu neću dati jer ga ni ne želim na svojoj listi,kasnije je čak bila emisija o filmu(posebni dodatci),4 filmska stručnjaka raspravljala su o filmu,o njegovoj radnji,poruci,alegoriji i dakako svoj umjetnički dojam,naravno da ima onih koji smatraju da je ovaj film umjetnost slobodnog izražavanja koji je u ovom slučaju ogavan i nakaradan i svakom normalnom gledatelju i jedno gledanje previše,ovakvi filmovi me osobito živciraju jer su to filmovi u kojima je navodno skrivena neka alegorija i neupitna redateljeva vizija suvremenog svijeta kojem je zavladala još gora pošast od fašizma a to je konzumerizam,e sad to što je to prikazano na najogavniji način mogući nikom ništa jer pitam se kome su filmovi namijenjeni,da li je to šačici obrazovanih filmologa ili nama laicima(publici),možda će me netko napasti jer odbijam vidjeti bilo kakav dokaz umjetnosti u ovom filmu ali nakon što sam pročitao i samu redateljevu minibiografiju ne mogu se oteti dojmu da je ovdje riječ o jedno jako bolesnom djelu jako bolesnog redatelja kojem možda ide u prilog to što je ubijen,pa će se na njegova djela gledat sa još većom dozom pozornosti i štovanja

E cala pa koji ti vrag nije dao mira pa si to išao gledati. Prije par godina sjećam se nakon von trierovog antikrista sam išao gledati ovo ali nakon sat vremena sam odustao, mislim jedini film kojeg kad sam krenuo sam prekinuo gledati. Što je previše je previše. Užasavajući torture porn, mogu meni ti tvoji kritičari pronalaziti svakakve kvalitete ovoga, ali to je tipično ekstremno traženje granica do kuda film i eksploatacija glumaca i čovjeka može ići na temelju novonastalog liberalizma tih godina. Cilj redatelja je bila šokirati najogavnijim perverzijama i to je uspio, za nešto takvo ne trebaš biti niti kvalitetan redatelj niti "intelektualac".

Pasolini bi, da može ustati iz groba, bio zadovoljan. Mrsko bi mu bilo da ste ostali ravnodušni. Umjesto toga, eto vas dvojice, četrdeset godina nakon njegove smrti, padate u vatru zbog filma koji je snimio.

Što se tiče pitanja kome su filmovi namijenjeni, odgovor je jednostavan - svima koji ih žele gledati. Znači, Cala, Pasolini je Salo napravio i za tebe. Pravo je pitanje zašto si ti gledao film koji te tako živcira, ogavan ti je i nakaradan? Pa još i raspravu nakon njega? Samo zbog nesanice?

Problem filma su karikaturalni likovi koje je teško ozbiljno shvatiti, kao i priča koja je otklizala u neku vrstu bizarne parodije. A sumnjam da je Pasoliniju parodija bila na pameti. Glede mede šoka... i on se vremenom potrošio. U doba Jackassa i internet pornografije jedva da je išta više u tom filmu šokantno.

Fantastično je da se u dva iza ponoći, u vrijeme kad caruju šarlatani koji proriču budućnost za pet kuna po minuti, na Trećem može gledati i diskusija o Pasoliniju. Falilo je još samo da duh Ante Peterlića ušeta u studio i kaže koju...

Ja sam ovaj film gledala prije 3 ili 4 godine jer je na jednom trackeru bio proglašen prvim među 10 najbolesnijih filmova. Zanimalo me, naravno, jer i inače gledam svašta pa rekoh ajde da vidimo što je tako šokantno.

Nisam pogledala film u komadu, već napreskokce i kraj, čisto da vidim hoće li biti neki happy end (tipa da je sve bio san).

Ono na što me film potaknuo je daljnje istraživanje i proučavanje "materije" (među kojima su Marquis De Sade, Erzsebet Bathory) - zovite me naivnom, ali meni je i dalje nevjerojatno da su takva (i gora) mučenja stvarno postojala (a postoje i danas, jbg) i to film čini još odvratnijim, groznijim. Sama pomisao da se to nekad radilo, radi se i radit će se izaziva mi mučninu. Osim ovog filma, među tih 10 bili su s nekim kanibalima na otoku, neki o eksperimentima za vrijeme 2. svjetskog rata u Aziji... zbilja bolesno, ja nijedan nisam mogla gledati u komadu.

Oni koji se razumiju u film vjerujem da mogu razglabati, kako je cala @ rekao, o umjetničkom dojmu, poruci i tako dalje... ja (nažalost) vidim samo bolestan, potresan film. Eventualno kad i ako razmišljam da se tako nešto događa(lo) onda se slažem: dobro je dati poruku, osvijestiti ljude da je tako nešto moguće. Inače, takvi filmovi zbilja nisu za prosječnu publiku...

imaš na vimeu, samo ukucaj ime filma...nema titla a i ne treba ti...iz današnje perspektive beznačajni uradak u svakom mogućem smislu koji mi pada na pamet...možda tada uvjetno šokantan ali danas kad su nebrojeno puta veća sranja dva klika mišem daleko, dosadno i glupavo...u stvari je najčudnije da su ljudi uopće htjeli glumiti u tome kvazisranju...kao i pink flamingo...

Ovo i jest umjetnicki film, alegorija na fasizam. Smatram da je film pomaknuo granicu normale.

Pasoliniju i Argentu jos dosad nitko nije zamjerio na takvim filmovima. Ovaj film Srpskom filmu nije ni do jaja. Film je bio gadljiv i '75 a i sada je.