Od trenutka kada ga je "Taken" promovirao u akcionog junaka,svaki naredni naslov sa Neesonom u glavnoj ulozi biva kompariran sa njime,stoga,odmah treba istaknuti da "A Walk Among the Tombstones",niti stilski niti žanrovski nema previše dodirnih tačaka sa pomenutim filmom,premda,lik koga Neeson tumači posjeduje određene vještine koje ga mogu dovesti,u nekoj mjeri,u korelaciju sa ubojitim B.Millsom.

Ono što je neosporna činjenica jeste da je Neeson idealan izbor za uloge ovoga tipa.Lakoća sa kojome interpretira smirenost,analitičnost i sposobnost donošenja ispravnih odluka u izazovnim situacijama jeste ono što ga čini vjerodostojnim u očima publike a misterij koji obavija njegov lik i ovoga puta (nalik na "Grey") dodatno nas involvira u priču jer slobodno možemo reći da je intriga u ovakvim kriminalističkim ostvarenjima direktno povezana sa karizmatičnošću istražitelja.U filmu,praktično,nemamo moralno "čistog" odraslog lika već nam je prezentiran mračan svijet ovisnika,dilera te sadističkih otmičara kinematografski dočaran sa mnoštvom tamnih prizora enterijera te jezivo praznih ulica velegrada.U takvome sablasnom okruženju život protagoniste se sveo na egzistenciju od slučaja do slučaja,jer progonjen duhovima prošlosti ni on sam ne vjeruje da zaslužuje nešto bolje ili više od toga.Ipak,prilika za svojevrsni novi početak a donekle i iskupljenje ukazaće se neočekivanim prijateljstvom kao i rješavanjem posljednje karike slučaja u koji biva uključen.

Film ne pokušava navesti publiku na krivi trag ili je dovesti u poziciju pogađanja identiteta negativaca jer su nam nedvojbeno prezentirani već početkom drugog čina.Oni i njihova izopačena djela nisu svrha niti smisao ovoga ostvarenja već sredstvo,putem kojega pratimo neočekivani put ka iskupljenju moralno potrošenog čovjeka.Radi se,dakle,o djelu koje zaista počiva na Neesonovoj karizmi te je kao takvo prvenstveno namijenjeno ljubiteljima njegovog lika i djela.

zašto mora biti taj glupi klišej na kraju filma? zadnjih 10 minuta je posralo cijeli film.