Locke je film koji se bavi pitanjem životnih prekretnica,odnosno,onih događaja koji izvrše toliki uticaj na naše živote da ih promijene iz temelja.Životni fundamenti svakoga od nas pa tako i glavnog junaka,simbolično su prikazani kroz betonske temelje zgrade na kojoj radi.Njegov život,do momenta u kojemu ga publika upoznaje,je savršen,tj.čvrst poput betona,bez ijedne greške - savršena struktura u kojoj svaka komponenta ima tačno određeno mjesto.

Locke je,dakle,svoj život izgradio poput savršene zgrade,besprijekorne građevine u kojoj poslovni i privatni segmenti stoje u savršenoj harmoniji.Međutim,ravnotežu tog,praktično idiličnog,života narušava jedan telefonski poziv / jedna greška iz prošlosti koja je stigla da uzme svoj danak i da poruši Lockeovu savršenu građevinu života poput kule od karata.

Teško je zamisliti da film u kome vizualno pratimo samo jednog aktera može biti intelektualno stimulativan i intrigantan za gledanje,pa ipak,režiser S.Knight je,uz pomoć impresivne Hardyeve sposobnosti da kroz,isključivo,telefonske razgovore i facijalne ekspresije (tokom i nakon njih) priču učini  vjerodostojnom i vrijednom praćenja,postigao upravo to.Hardy vodi publiku na putovanje koje mijenja nas onoliko koliko i njega.Prihvatanjem realnog,činjeničnog stanja i suočavanjem sa svojim greškama on svjesno bira put kojime se kreće a publici šalje jasnu poruku da rezime naših života određuju,ne samo privatni i poslovni uspjesi,već vrlo često i greške koje pravimo kao i način na koji se sa tim greškama nosimo i izborimo.Fizičkim ograničenjem,kakva je unutrašnost automobila,Knight jasno prezentira bezizlaznost situacije u kojoj se protagonist nalazi ali istovremeno "glatka" vožnja,bez gužvi u saobraćaju,koja se potencira više puta u filmu,dodatno oslikava odlučnost i Lockeovu uvjerenost u odluku koju je donio.

Kada se nađemo na velikim životnim prekretnicama,bitno je znati,da kraj jedne priče,jednoga puta,ne znači automatski i kraj svega već da se tada zapravo "rađaju" neki novi počeci,otvaraju se novi putevi i grade se novi temelji u životima svakog pojednica te je takva jedna misao,zaključak,zapravo ono što ovaj film čini značajnim i vrijednim gledanja.

zanimljiv film iako je meni potpuno stran, gotovo besmislen, način na koji lik razmišlja i kako se ponaša...cijenim @taurusovu riječitost ali superlativi kojima je nahvalio film prikazuju lik i radnju u pozitivnom kontekstu dok je moj dojam sasvim suprotan, osim glume koja je na visokom nivou i uvjerljiva...stvar je puno prizemnija i prikazuje u stvari nesigurnost, slabost i sebičnost čovjeka i teret kompleksa iz djetinjstva, kombinacija kojom jedini lik  zagorčava život svima u okolini  a naročito bližnjima koji takvu bezobzirnost i samoživost nisu ničim zaslužili...dijalozi i monolozi kao i ton kojim lik govori upućuju na to da je doživo neku vrstu sloma i trenutak oklijevanja  bacio bi ga preko ruba suvislosti....samo sam se nanervirao gledajući film, postupci glavnog lika su ispod nivoa čak i za jednog medvjeda...

Ovaj film je za mene bio ugodno iznenadjenje,u poplavi filmova punih raznih efekata,ovaj sa samo jednim glumcem smjesten u auto koji vozi,a sva akcija se svodi na telefonske razgovore sa rodbinom,prijateljima i zenom koja ce roditi njegovo djete,za mene je sami vrh.No veliki broj forumasa sigurno ce imati drugačije mišljenje.