funkhouser @ 12.10.2013. 14:20
Može se reći da se pojmovi mučenik i svjedok isprepliću, ali što se samog filma tiče žrtve (kako ih Mademoiselle naziva) su odabrane kako bi svjedočile. Zato mislim da za film riječ mučenik prije označava svjedoka. Mučeništvo je najvećim dijelom religiozni pojam i iako se Mademoiselle poziva na žrtve nepravde, mučenike, iz povijesti mislim da su ciljevi njezine organizacije prije anti-religiozni i stoga ih ne bih povezivao sa mučeništvom.
krushka @ 12.10.2013. 14:58
Nemaš kaj mislit, u francuskom martyr znači mučenik, u engleskom martyr znači mučenik, u hrvatskom martir znači mučenik, dakle riječ je poprimila internacionalno značenje preko kršćanstva koje nije samo religija, nego i kulturna i civilizacijska odrednica velikog dijela svijeta danas. Čitava europa počiva na kršćanskim zasadima, ne kao vjerispovijesti, nego prije svega kao na društveno-evolutivnom momentu koji traje i koji je uvelike odredio tijek razvoja čovječanstva, počevši od jezika, slikarstva, književnosti, umjetnosti i kulture uopće pa sve do najprostijeg ophođenja s ljudima, dakle infiltriralo se u društvo, u sve njegove pore, ne bitno kao dominantna religija, nego kulturni moment.
funkhouser @ 12.10.2013. 15:46
Jedino nisi rekao/la što martyr znači na grčkom, a baš se taj detalj spominje na kraju filma. Ja ne ulazim u raspravu o utjecaju kršćanstva na društvo u cjelini, nego samo govorim o filmu i kako ga ja doživljavam i tumačim. Ne mislim ionako da je Martyrs pokušaj kritike kršćanstva ili društva inspiriranog kršćanstvom nego prije istraživanje ljudske prirode, odnosno onih mračnih strana te prirode.
krushka @ 12.10.2013. 16:27
Ni ja ne mislim da je Martyrs pokušaj kritke kršćanstva ili društva kao takvog, već se, kao što si rekao, bavi istraživanjem ljudske prirode. Htjela sam samo istaknuti etimološki ključ riječi martyr, što na grčkom znači svjedok, a biti svjedokom nečega, dakle sudjelovati u čemu, aktivno ili pasivno pa poslije o tome govoriti lažno, istinito ili uopće govoriti ili ne, živjeti u skladu s promjenama, koje nam je određeno iskustvo donijelo, u svom krajnjem obliku, znači umrijeti za to.
Nisam vjernica, ne zagovaram kršćanstvo, nego riječi naprosto znače to što znače, zato sam i spominjala sve što jesam. Nema baš veze s filmom to što sam htjela, samo s jezikom.
cor @ 13.10.2013. 0:15
stigla sam nigdje na sredini i nisam imala namjeru ni gledati jer pomisih opet neki horor, žene vrište,bježe po mraku, puno krvi,mrtvi na sve strane, manijak i sl., ali sam ipak jednim okom pratila do trenutka kad ana otkriva jadnicu u lancima. kasnije, scene njenog mučenja, i na kraju oderane kož,e ode u smrt ,su stvarno odvratne. bar neka satisfakcija na kraju, starkelje ostaju kratkih rukava a ona životinja od žene si sama preusudi, ne vjerujem zato jer je "tamo" divno već jer je shvatila da "tamo" nije ono što je očekivala, i što se ne može objasniti a da ne izazove potres koji bi naglavačke okrenuo svijet. dajem joj mrvu savjesti tj. autoru jer snimati ovake filmove znači biti ne malo već dosta "na svoju ruku",često i puno više od toga. bolest. haute tension je fantastičan u odnosu na ovo ali ipak ne toliko blesav kao amer. bedastoće sa motornom pilom ili hostel, o ljudskoj stonogi da i ne govorim, ogavno skroz.