Film je na trenutke smiješan, dirljiv, ali također i zanimljiv prikaz sukoba kultura.

Suočavanje amerikanizirane Bill s pravilima tradicije u kineskoj kulturi je odlično razrađeno i prikazano. Film dobro koristi njen lik da stopi njenu perspektivu s onom gledatelja i na taj način upozna publiku s kineskim običajima koji mogu biti jako neobični za zapadnu kulturu (kao npr. narikače kojih ima i kod nas). Film ne očekuje prihvaćanje tih različitosti tek tako, već se trudi i prikazati pozadinu tih razmišljanja kroz dijaloge između članova Billine obitelji kako bi se njihovi postupci bolje razumjeli.

Obitelj je velika pa tako karakterizacija nije kod svakoga baš najveća ali svaki član ima dovoljno nijansi da se prikaže ono osnovno od njenog/njegovog karaktera i kako se nosi s gubitkom. Najupečatljiviji likovi su naravno Bill i njena baka Nai Nai čiji je odnos odlično prikazan što kroz scenarij tako i glumački. Posebno je vidljiva njihova bliskost gdje je Nai Nai zapravo jedini lik kojem se Bill iskreno povjerava i dijeli svoje probleme s kojima se suočava u Americi.

Rijetko mi se dogodi da me film zbuni u doslovce zadnjim sekundama. S krajem se to često događa i vjerujem nisam jedini, ali ovdje ima post-film scena koja mi se nekako čini suvišna i nekako bezveze natuknuta.

Možda je cjepidlačenje ali mi taj detalj nije naj sjeo, ipak, nije mi oduzelo puno od filma koji mi je skriveni dragulj 2019. , kroz čije sam se gledanje i smijao i plakao ali i zamislio o obiteljskim odnosima i gubicima.