Memento (2000)

Leonard (G. Pearce) je čovjek bez dugotrajnog sjećanja, ima samo kratkotrajno. Zahvaljujući složenome sustavu podsjetnika rasutih po polaroid fotografijama, papirićima, pa čak i tetovažama na tijelu, zna da je primivši udarac u glavu u borbi sa silovateljem i ubojicom voljene žene zauvijek gurnut u sadašnjost. Iz prošlosti do njega neprestano dopiru kratki bljeskovi lica i događaja koje ne može povezati. Sve što čini, a očito je da traži ubojicu u želji da mu se osveti, dvojbeno je i vjerojatno pogrešno. Ne postoji nijedna čvrsta točka za koju bi se uhvatio, a odustajanje od obračuna s neuhvatljivim sjenama prošlosti učinilo bi upitnim i njegovu budućnost. Je li se pretvorio u smrtonosno oružje kojim upravljaju drugi? Ne otvara li osveta, kojom pokušava staviti točku na ono što je izgubio, novi krug zločina?
Scenarist i redatelj Christopher Nolan u svojoj inačici obrade poznatoga i često rabljenog motiva Kaspara Hausera, te svojevrsnom remakeu glasovite norveške "Insomnie", uspješno gradi složenu narativnu strukturu u kojoj svoga junaka neprestanim nizanjem kratkotrajnih i akcelerirajućih flash-backova gura u sve nove i nove zavijutke labirinta koji ga je okružio. Pritom se i sam upušta u neizvjesnu pustolovinu beskrajnoga meandriranja koju svladava neočekivano uspješno i efektno. Poznavatelje djela ovoga nesvakidašnjega filmaša, koji je na sebe pozornost skrenuo već svojim ranim kratkim filmovima snimljenim osam i šesnaestmilimetarskom kamerom (Tarantella), a status velike nade potvrdio i prvim dugometražnim, crno-bijelim projektom, "Following", nagrađenim brojnim festivalskim priznanjima (Rotterdam, Slamdance, Hong Kong), takvim ishodom nije nimalo iznenadio.